Stručni studiji koje u europskom prostoru visokog obrazovanja izvode tzv. sveučilišta primijenjenih znanosti (engl. Universities of Applied Sciences) vrlo su važni u Europi jer se smatraju odgovorom na potrebe gospodarstva izloženog stalnim promjenama. U usporedbi s tradicionalnim sveučilišnim studijima, stručni su studiji više interdisciplinarni i više orijentirani na rješavanje praktičnih problema. Kao što je vidljivo u tablici 3.1., već sam naziv „sveučilišta primijenjenih znanosti“ jasno govori o vrijednosti stručnih studija kojima se ne izmišljaju nekakvi drugi nazivi poput veleučilišta ili visokih škola. Oni su, dakle, i nazivom izjednačeni sa sveučilišnim studijima. Danas se visoka učilišta u svijetu i Europi sve više trude pridobiti mlade talente koji žele razvijati akademske odnosno nastavne karijere (Baruch, Y., Dany, F. i Dayense, J. (2014.). Managing academic careers: global perspectives. Preuzeto s:
http://www.emeraldinsight.com/doi/full/10.1108/CDI-03-2014-0045 (6. 9. 2014.)).
Zna se i da više razine visokog obrazovanja donose i veće rezultate u industriji i gospodarstvu općenito (Carraher, S. (2013.), Leadership, decision making, selection, and negotiations. Preuzeto s:
http://www.emeraldinsight.com/doi/full/10.1108/JTMC-08-2013-0034 (6. 9. 2014.)).
Tablica 3.1. Nazivi visokih učilišta koja izvode stručne studije i njihovi službeni prijevodi na engleski jezik
Država Nacionalni naziv Službeni prijevod na engleski jezik
Austrija Fachhochschulen (FH) Universities of Applied Sciences
Estonia Korgkool College, Academy, University of Applied Sciences
Finska Ammattikorkeakoulu (AMK) Universities of Applied Sciences
Njemačka Fachhochschulen (FH) Universities of Applied Sciences
Švicarska Fachhochschulen (FH) Universities of Applied Sciences
Nizozemska Hogescholen (HBO) Universities of Applied Sciences
Izvor: de Weert, E., Soo, M. (2009.). Research at Universities of Applied Sciences in Europe – Conditions, Achievement, Perspectives, European Project: Educating the New European Professional in the Knowledge Society. Twente: Center for Higher Education Policy Studies, Sveučilište Twente.
U Finskoj su sveučilišta primijenjenih znanosti pokrenuta 1990-ih godina 20. stoljeća, a stalni status dobila su 1995. godine. Švicarska sveučilišta primijenjenih znanosti pokrenuta su 1997. godine. U većini zemalja sektor sveučilišta primijenjenih znanosti uključuje tehničke znanosti, ekonomiju, menadžment, zdravstvo, obrazovanje (učiteljski studiji), umjetnost i socijalni rad.
Udio studenata koji studiraju na sveučilištima primijenjenih znanosti u Europi varira od zemlje do zemlje, što je vidljivo u tablici 3.2.
Tablica 3.2. Udio studenata na sveučilištima primijenjenih znanosti u odnosu prema tradicionalnim sveučilištima
Država Broj sveučilišta primijenjenih znanosti % institucija visokog obrazovanja Broj studenata Broj studenata na prvom, „bachelor“ stupnju Broj studenata na drugom, stručnom „master“ stupnju
Austrija 20 32 % 31.063* 17.184 2.754
Danska 10 34 % 68.512 68.512 0
Estonija 21 10 % 21.224 21.131 93
Finska 28 46 % 134.400 131.000 3.400
Njemačka 126 29 % 545.000* 242.000 22.500
Irska 13 44 % 52.295 51.360 595
Latvija 27 29 % 60.096 60.096 0
Nizozemska 39 65 % 378.585 365.882 12.637
Portugal 20 40 % 96.391 12.383 2.165
Švicarska 9 34 % 60.800* 47.900 2.100
Izvor: de Weert, E., Soo, M. (2009.). Research at Universities of Applied Sciences in Europe – Conditions, Achievement, Perspectives, European Project: Educating the New European Professional in the Knowledge Society. Twente: Center for Higher Education Policy Studies, Sveučilište Twente.
Najviše je veleučilišta i visokih škola u Nizozemskoj (65 %), Finskoj (46 %), Irskoj (44 %) i Portugalu (40 %). S druge strane, države poput Estonije (10%) i Letonije (29 %) imaju najmanje veleučilišta i visokih škola u nacionalnom sustavu visokog obrazovanja.
Colding i Meek proučavali su visoka učilišta u Australiji i Novom Zelandu i uspoređivali ih s drugim zemljama (Codling, A. i Meek, V. L. (2006.). Twelve propositions on diversity in higher education. Higher Education Management and Policy, 18(3), 31‒54). Proučavajući ih, zaključili su da su među visokim učilištima dva osnovna tipa sveučilišta: tradicionalno sveučilište s tradicionalnom akademskom misijom temeljnih istraživanja i obrazovanjem utemeljenim na empirijskom istraživanju i suvremeno tehnološko sveučilište koje je ponajprije orijentirano na praksu. Ovo posljednje ističe stjecanje stručnih vještina i razvojnih istraživanja za potrebe gospodarstva. Između ovih dvaju tipova sveučilišta postoje i ona koja nisu tako ekstremno svrstana ni u jednu grupu, ali se stalno kreću u jednom ili u drugom smjeru.
Elementi stručnog skretanja tradicionalnih sveučilišta:
• prihvaćanje misije koja je u izričaju primjenjivija
• razvijanje aktivnog partnerstva s gospodarstvom i novim zanimanjima
• nude više programa sa stručnim ishodima učenja
• istraživanja koja provode više su primjenjiva i financira ih gospodarstvo
• upisnom politikom stavljaju naglasak na upisivanje izvanrednih studenata.
Elementi akademskog skretanja tehnoloških sveučilišta:
• prihvaćanje nomenklature sveučilišta i pripadajućih simbola
• proširenje fokusa istraživanja
• povećavanje važnosti istraživanja
• upisnom politikom stavljaju naglasak na maturante, odnosno redovite studente umjesto na zaposlene studente
• naglasak na akademskoj organizacijskoj kulturi
• u zapošljavanju nastavnika naglasak stavljaju na iskusno nastavno osoblje, obrazovano na sveučilištima.
Autori razlikuju pet skupina vanjskih čimbenika koji utječu na odluku o tome hoće li u nekoj državi biti divergencije ili konvergencije visokih učilišta, odnosno hoće li se razvijati sve različitija ili sve sličnija visoka učilišta. Posljedica je učvršćivanje binarnog ili put prema unitarnom sustavu.
(1) Uvjeti okruženja: posrijedi su izbor studenata, utjecaj različitih interesnih skupina (religijske grupe, nacionalne manjine), razvijenost nacionalne ekonomije i lokalna uprava. Ovdje velik utjecaj može imati i povijest odnosno tradicija sustava visokog obrazovanja u pojedinoj zemlji. U državama s jakom tradicijom sveučilišta otpori prema razvoju stručnih studija bit će jači i obrnuto. Što je veća raznolikost u okruženju, to će biti i veća raznolikost visokih učilišta.
(2) Intervencija države: ako država želi različitost, mora poticati binarni sustav i razvoj stručnih studija. To može učiniti zakonskim izmjenama, politikama podrške i intervencijama. U homogenom okruženju neće biti različitosti. Državne intervencije imaju nesumnjivo najsnažniji utjecaj jer država kreira zakonodavni okvir. Najradikalniji je primjer ovoga vanjskog čimbenika uspostava binarnog sustava u nacionalnom zakonodavstvu. Njime država priznaje dva podsustava (sveučilišni i stručni) unutar nacionalnog sustava visokog obrazovanja.
(3) Financijski poticaji: riječ je također o jednom od najsnažnijih državnih alata koji govori o tome kako se financira visoko obrazovanje. Kad su sva visoka učilišta financirana na isti način i ovise o ishodima, tada zapravo sva visoka učilišta teže istim ciljevima koji pak donose bolje financijske rezultate (prihode). Ako pak država želi različitost, tada uvodi različite sustave financiranja i vrednovanja rezultata istraživanja na sveučilišnim i stručnim studijima, ali i pri izboru u nastavna zvanja.
(4) Konkurencija i suradnja: zapravo ne postoji pravo konkurentsko tržište jer je tržište visokog obrazovanja zapravo kvazi tržište. Za gospodarskog rasta, raste i broj upisanih studenata odnosno potražnja za studijskim mjestima. Broj studenata na visokim učilištima raste, a time rastu i visoka učilišta pa nema potrebe za preuzimanjem tržišnih udjela od drugih. Tek u krizi i pri gospodarskoj stagnaciji preotimaju se tržišni udjeli, odnosno pojačanim je tržišnim aktivnostima cilj povećanje tržišnog udjela pojedinoga visokog učilišta. Visoka učilišta uvode nove programe i općenito povećavaju svoju inovativnost. Rastu i suradnja među visokim učilištima, spajanja, strateška partnerstva te međunarodne aktivnosti odnosno proboji na druga tržišta.
(5) Rangiranje: različite interesne skupine žele rangirati visoka učilišta prema vlastitim kriterijima. Rangiranja mogu biti službena i neslužbena. Službena rangiranja obilježava praćenje kvalitete istraživanja zbog specifičnih ciljeva državnog financiranja pa onda bolje rangirani dobivaju veći udjel proračunskih sredstava. Neslužbena rangiranja orijentirana su na potrebe kupaca i svake se godine objavljuju u različitim medijima i na temelju različitih istraživanja.
Stručni studiji etablirani su u europskom sustavu obrazovanja. Pod time se misli da u svojim engleskim nazivima imaju riječ university s jasnim naglaskom na primijenjene znanosti (engl. applied sciences). Nadalje, broj institucija koje izvode stručne studije (veleučilišta i visoke škole) znatan je u nacionalnim sustavima visokog obrazovanja. Država u reguliranju zakonodavnog okruženja snažno utječe na odnos sveučilišnih i stručnih studija.
3.1.1. Nizozemska
U Nizozemskoj trenutačno (Nizozemsko udruženje sveučilišta primijenjenih znanosti, 2009.) postoji 39 sveučilišta primijenjenih znanosti s ukupno 370.000 studenata i 35.000 zaposlenih. Nizozemsko gospodarstvo jedno je od najrazvijenijih u Europi. Nizozemska je zemlja u kojoj su izmišljeni CD i Wi-Fi i u kojoj su osnovani Philips, Shell i Unilever.
Nizozemski sustav visokog obrazovanja sastoji se od dvaju tipova studija: znanstveno-istraživačkih i stručnih. Struktura bachelor – master ili popularno zvana BaMa uvedena je u Nizozemsku 2002. godine. Studenti koji završe prvi stupanj, bilo da je riječ o stručnim ili sveučilišnim studijima, stječu naziv bachelor, a studenti koji završe drugi stupanj, stječu naziv master. Studenti stručnih studija, nakon prvog stupnja, bez ikakvih ograničenja mogu nastaviti studirati na drugom stupnju. Sveučilišta primijenjenih znanosti nude master programe od 2002. godine, a njihov broj vrlo snažno raste.
Veličina pojedinih sveučilišta primijenjenih znanosti varira. Najveća imaju i do 30.000 studenata i nude različita polja studiranja, od ekonomije i umjetnosti do tehničkih znanosti. Ovako velike institucije u godini upisuju oko 8.000 novih studenata, od kojih je nekoliko stotina stranih. Gotovo dvije trećine ukupnog broja studenata studira na stručnim studijima, a broj studenata na stručnim studijima u posljednjih deset godina raste 34 % (Nizozemsko udruženje sveučilišta primijenjenih znanosti, 2009.).
Stručni studiji vrlo su blisko povezani s gospodarstvom i to se smatra jednom od njihovih najvećih prednosti. Iako se donedavna smatralo da istraživački rad na stručnim studijima nije bitan, upravo je primjenjivo, inovativno istraživanje koje se provodi na sveučilištima primijenjenih znanosti postalo vrlo bitno. Kao što je navedeno, stručni studiji blisko su povezani s gospodarstvom, a o tome svjedoči i to da gotovo i nema sveučilišta primijenjenih znanosti koje nema savjetodavni odbor ili slično savjetničko tijelo u kojem sjede predstavnici tvrtki koje prenose spoznaje s tržišta izravno u ove visokoobrazovne institucije.
I u nastavnim se programima vrlo snažno ističe doticaj s poslovnim svijetom. U prosjeku, oko 25 % nastavnog programa sveučilišta primijenjenih znanosti povezano je s tvrtkama, bilo različitim oblicima stručnih praksa, bilo izradom završnog rada koji student mora raditi na stvarnim primjerima iz prakse. U 2004. godini, devedeset posto diplomanata sa sveučilišta primijenjenih znanosti pronašlo je svoje zaposlenje unutar šest mjeseci od završetka studija. Broj stranih studenata na stručnim studijima neprestano raste. Tijekom 2005. na stručnim studijima u Nizozemskoj studiralo je 30.000 studenata iz cijelog svijeta, a najsnažniji je porast inozemnih studenata iz Kine.
3.1.2. Švicarska
U Švicarskoj postoji dualni sustav visokog obrazovanja: sveučilišni i stručni. Danas u Švicarskoj postoji 12 znanstveno-istraživačkih sveučilišta, 9 sveučilišta primijenjenih znanosti i 14 učiteljskih sveučilišta primijenjenih znanosti (Rektorska konferencija švicarskih sveučilišta primijenjenih znanosti, 2009.). Švicarska pedantnost ogleda se i u rasporedu akademske godine. Sve visokoobrazovne institucije započinju nastavu u istom tjednu. Jesenski semestar počinje u 38. tjednu, a proljetni u 8. tjednu.
Od 1997. godine postoji sedam javnih i dva privatna sveučilišta primijenjenih znanosti. Stručni studiji, koji se izvode na sveučilištima primijenjenih znanosti, vrlo su blisko povezani s praksom. Na njima predaju predavači koji su radili ili još rade u gospodarstvu, prenoseći tako svojim studentima recentna znanja i spoznaje. U zapošljavanju su studenti stručnih studija u velikoj prednosti pred sveučilišnima, upravo zbog primjenjivosti svojih znanja u praksi. Tijekom prvih 12 mjeseci od završetka studija 96 % studenata pronašlo je zaposlenje (Rektorska konferencija švicarskih sveučilišta primijenjenih znanosti, 2009.).
Švicarska je već godinama u samom svjetskom vrhu na ljestvicama konkurentnosti i vrlo se ponosi svojim stručnim studijima koji su očito pravi odgovor na potrebe gospodarstva. Prema Švicarcima, sve je u vlastitu odabiru. Ako se netko želi pripremati za poslovnu karijeru, pravo su mjesto za to stručni studiji. S druge strane, odgovor na želje za znanstveno-istraživačkom karijerom upravo je u znanstvenim studijima.
3.1.3. Austrija
Sveučilišta primijenjenih znanosti u Austriji nude studentima praktično orijentiranu nastavu na razini tradicionalnih sveučilišta. Stručni su studiji, dakle, u Austriji jednakovrijedni sveučilišnima. Sveučilišta primijenjenih znanosti postoje u Austriji od 1994. godine i njihov je status reguliran zakonom. Postoje privatna i državna sveučilišta primijenjenih znanosti i sve ih subvencionira država (Austrijska konferencija visokih škola, 2009.). Najčešće nude visoko obrazovanje iz ovih područja:
elektrotehnika
informatičke tehnologije
zdravstvo
socijalni rad
turizam
mediji i dizajn
vojska
ekonomija.
U svojim općim aktima, sveučilišta primijenjenih znanosti definirana su kao institucije koje obrazuju za poslovne karijere, a ne primarno znanstvene. Studenti koji završe stručne studije orijentirani su na rješavanje problema (engl. problem solvers). Stručni su studiji usklađeni s bolonjskim procesom. Po završetku prvog stupnja stječe se naziv „bachelor“, a po završetku drugog stječe se naziv „master“. Prema podacima za siječanj 2007. godine, na austrijskim sveučilištima primijenjenih znanosti izvodi se 117 studija na prvom („bachelor“) stupnju i 35 studija na drugom („master“) stupnju. Svaki novi studijski program mora odobriti Vijeće visokih škola (FH Council) i izdaje mu se dozvola za rad na najdulje pet godina. Vrednovanje je interno i vanjsko, a konačnu riječ ima vanjsko tijelo (Austrijska konferencija visokih škola, 2009.).
3.1.4. Danska
Stručni studiji imaju dugačku tradiciju u Danskoj, a sadašnja regulativa njihova formalno-pravnog statusa vrijedi od 1. siječnja 2008. Stručni studiji izvode se na deset stručnih visokih učilišta. Najčešće nude programe iz sljedećih područja (Rektorska konferencija sveučilišnih koledža Danske, 2009.):
zdravstvo
obrazovanje (učiteljski fakultet)
elektrotehnika
ekonomija.
Stručni su studiji u Danskoj regionalno orijentirani i ciljano osnivani u skladu sa specifičnostima pojedine danske regije, a brojke su vidljive u tablici 3.3.
Tablica 3.3. Stručni studiji u Danskoj
Stavka Brojka
Broj studenata 60.000
Broj novoupisanih studenata 15.000
Broj zaposlenih na stručnim studijima 6.500
Ukupni prihod u EUR 561 mil.
Broj stručnih studija 90
Izvor: Rektorska konferencija sveučilišnih koledža Danske (2009.). Preuzeto s: http://www.uc-dk.dk/da/english/organisational-structure.html. (15. 9. 2009.)
U Danskoj na stručnim studijima studira 60.000 studenata, s time da ih svake godine upisuje 15.000 novih, a ukupno ima 90 stručnih studijskih programa.
3.1.5. Njemačka
Njemačka ima dugu tradiciju visokih stručnih škola (njem. Fachhochschule) koje izvode stručne studije. U toj su zemlji one jedan od glavnih pokretača gospodarskog rasta i razvoja jer obrazuju ljude koji raspolažu praktičnim, odmah primjenjivim znanjima i vještinama koje su odmah primjenjive na tržištu. Visoke stručne škole na engleskom se nazivaju University of Applied Sciences, što također upozorava na to da su slične sveučilištima, ali drukčije. Stručne visoke škole imaju vrlo važnu ulogu i u regionalnom razvoju. Njemačka je po svom političkom sustavu podijeljena na savezne pokrajine koje vrlo snažno potiču razvoj stručnih visokih škola.
Prve ustanove ovog tipa u Njemačkoj su nastale još u 18. stoljeću s primarnom namjenom osposobljavanja ljudi za rad u industriji. Već je tada jedan od preduvjeta upisa bilo opredjeljenje za rad u gospodarstvu, a ne u državnoj službi.
Danas je glavni cilj stručnih visokih škola osposobiti studente za rad u gospodarstvu, i to na znanstvenim osnovama. Nastava je u pravilu obvezna, nastavni je plan je preciznije i detaljnije definiran, studenti uče na stvarnim primjerima iz prakse, a ti su primjeri onda temelj za izradu seminarskih radova. Velika se pozornost obraća i praksi. Barem jedan semestar student provodi na praksi u branši u kojoj kasnije namjerava raditi. Time se stječe praktično iskustvo koje je u daljnjoj karijeri i prvom zaposlenju vrlo dragocjeno.
Akademski nazivi na stručnim visokim školama i sveučilištima ne razlikuju se, već jedino studenti stručnih studija u svom akademskom nazivu sadržavaju oznaku za stručni studij „FH“. Studenti koji završe prvi stupanj visokog obrazovanja stječu akademski naziv bachelor, a studenti koji završe diplomski studij Magister (magisterij). Ujednačeni nazivi uvelike olakšavaju prepoznatljivost u međunarodnoj razmjeni, ali i na tržištu rada.
Njemačko gospodarstvo stalno potražuje inženjere jer je Njemačka jedna od vodećih svjetskih industrijskih sila. U potrazi za kvalitetnim inženjerima njemačke se tvrtke uvelike oslanjanju upravo na stručne visoke škole. Kvalitetu u svom programu stručne visoke škole zahvaljuju i vlastitu nastavnom kadru kojim raspolažu. U početku su se koristili uslugama sveučilišnih nastavnika, no unatrag desetak i više godine sve se više oslanjanju na vlastite nastavnike. Nastavnici na stručnim studijima trebaju imati nužne uvjete za izvođenje nastave na visokim školama, ali i najmanje pet godina praktična iskustva rada u gospodarstvu što ih ponajviše razlikuje od njihovih kolega na sveučilištima.
Tablica 3.4. Stručne i sveučilišne visokoškolske ustanove u Njemačkoj
Sveučilišta Stručne visoke škole
Ukupan broj 113 117
Zadaci jednaka važnost nastave i istraživanja prioritetno nastava, ali uz provođenje primijenjenih istraživanja
Prosječan broj studenata 15.000 4.000
Područja studiranja sva inženjerstvo, poslovanje, ekonomija, pravo, socijalni rad, dizajn
Uvjeti upisa opće srednje obrazovanje opće ili stručno srednje obrazovanje
Trajanje studija 4-6 godina 3-5 godina
Izvor: Havelka, M. (2003.). Visoko obrazovanje u Hrvatskoj i europskim zemljama. Zagreb: Institut Ivo Pilar.
Iako je 2003. godine broj ustanova podjednak, primjetna je velika razlika u broju studenata. Dok na sveučilišnim studijima studira 15.000 studenata, na stručnim ih je studijima 4.000. Stručne visoke škole ponajprije su okrenute inženjerskim i poslovnim studijima te društvenim općenito, a sveučilišni, logično, pokrivaju cijeli obrazovni spektar.
Više u kategoriji: vijesti dopisnika
Piše: Ivo Ivančić
