Ulična umjetnost, za neke djelo vandalizma, za druge je umjetnost koja se opire sistematizacijama i klasifikacijama, podložna svim faktorima gradskog života – reakciji građana, službi za održavanje čistoće, brzini promjena, živoj komunikaciji… Kakav god stav imali prema njoj, ona već desetljećima pronalazi svoje mjesto na našim ulicama, zidovima i fasadama kao djelić gradskog mozaika s kojim se svakodnevno susrećemo.
Mladi kreativci koji biraju ulicu za mjesto izlaganja svoje umjetnosti koristeći razne tehnike, u ovome vide mogućnost za izravnu komunikaciju sa širom javnosti, izražavanje svoje maštovitosti, stavova i ukazivanje na određene probleme. Kako se ovaj način izražavanja često poistovjećuje s raznim natpisima koji vizualno zagađuju prostor, pokrenuti su brojni projekti u svijetu, ali i Hrvatskoj s namjerom da se promijeni svijest publike, njegova popularnost, ali i potaknu zaljubljenici u umjetnost kako bi podijelili svoju kreativnost na specijalno odabranim javnim površinama. Na taj način brojni zidovi postaju galerijski prostori bez radnog vremena unoseći djelić umjetnosti u našu svakodnevnicu.
Oslikavanje javnih prostora, kojom god se tehnikom radilo, ako se radi o maštovitim rukama umjetnika sa stavom i estetskim osjećajem, može na određeni način obogatiti karakter i lice ulice i grada, jer pogled na lijepo oslikane zidove razvedrava tmurne dane, potiče nas na razmišljanje o nekim tekućim životnim pitanjima i uvodi gledatelje u jedan potpuno drugačiji svijet…
M. Konstantinović