Prije kada bi dolazili u Split preko Klisa, od gore bi se lijepo vidio jedan veliki oblak smoga. To je dolazilo iz tvornica koje su se nalazile na ovom području. Na račun tog smoga ljudi su izgradili sve te kuće i stanove u kojima žive. Danas više nema smoga, ali nema ni tih radnih mjesta. Ne radi željezara, u škveru se umjesto brodova grade splavovi za Veneciju, Jugovinila nema. Ja sam radio u Jugoplastike. Bilo nas je 12.000 s pogonima u Splitu, Visu, Benkovcu pa do Dubrovnika. Šef nam je bio krasan. To je bila osoba koja bi svaki dan cijelu tvornicu obilazila dva puta i gledala gdje će još koje radno mjesto otvoriti. U mirovinu sam išao s 40 godina radnog staža i to u jednom poduzeću. Ako bi trebao dati nekakvu moju formulu za sreću to je: budi zdrav, živi u skladu sa svojom okolinom, pokrij se koliko ti je lancun dug, a u životnoj utakmici bori se sa svojim talentima, a ne tuđim. I svakog dana se sjeti da nisi besmrtan i da ti je ovo vjerojatno jedini život na ovoj zemlji koji ćeš imati.