Nazovimo stvari pravim imenom: sramota je da je najbogatijoj državi najbogatije nacije, koja uspijeva u toliko mnogo sektora, ne polazi za rukom osigurati smještaj, izliječiti i humano tretirati toliko svojih ljudi. Svakog dana kalifornijski je san potamnjen crnom stvarnošću obitelji, djece i starijih ljudi koji žive neuhranjeni ili na betonskom krevetu.
Rekao je to prije desetak dana guverner Kalifornije Gavin Newsom koji svjedoči kako njegova savezna država postaje zemlja bogatih i uspješnih s jedne te beskućnika s druge strane.
I sve to za vrijeme onoga što predsjednik Donald Trump naziva “najsnažnijom ekonomijom u povijesti”.
Najveća su tragedija brojni ljudi bez stabilnog krova nad glavom koji rade – puno radno vrijeme. Prošle je godine njemački servis DW objavio dokumentarac o siromaštvu u SAD-u. Prva intervjuirana osoba bila je Maria (54) koja radi devet sati dnevno, sedam dana u tjednu, kao čistačica i brine se za nemoćne u kalifornijskom gradu San Diegu. Nakon posla odlazi spavati u svoj kombi na napušteno parkiralište, i tako već godinu dana. Na tom parkiralištu u svojim automobilima živi 30-ak beskućnika, i većinom su zaposleni: voze Uber, zaštitari su, čiste, tajnici su… Maria mjesečno zaradi oko 1500 eura (njemački servis računao je u europskoj valuti), ali ne može si priuštiti stan, kao ni ostali ljudi na parkiralištu.
Iako su mnogi koji su danas u SAD-u bez posla žrtve krutog tržišta, zanimljivo je da se gotovo svi američki stručnjaci slažu da je rješenje za mnoge od problema beskućništva upravo – tržište. Naime, pravi su razlog za brojne probleme beskućnika zakoni koji onemogućavaju gradnju novih stanova.
(Najpoznatiji je slučaj ograničenje da nova zgrada u San Franciscu ne može biti viša od 12 metara, što je dovoljno za tri kata.) Taj nedostatak stanova vodi visokim stanarinama: u San Franciscu prosječna iznosi 3700 dolara ili 25 tisuća kuna.
Kad god se pokrene neka od promjena kako bi vlada izgradila više domova, ili pak, što je češće, kako bi se poduzetnicima dopustilo da to urade, politički utjecajna skupina vlasnika domova pobuni se i lobira kod lokalnih stranačkih dužnosnika da spriječe te promjene zakona. Taj je fenomen u SAD-u dobio i ime: Not in My Back Yard (NIMBY) ili “Ne u mom dvorištu”
Cijeli članak možete pročitati na: vecernji.hr
Foto: Pixabay