Ampelografija je znanstvena disciplina iz područja vinogradarstva koja se bavi istraživanjem lozica i loza, a ponajviše sortama vinove loze (Vitis vinifera).
Naziv potječe od grčke riječi apelos – loza i grafein – pisati. Glavni cilj te grane znanosti je utvrditi morfološka, biološka, gospodarsko-tehnološka svojstva vinove loze koristeći se odgovarajućim znanstvenim metodama.
Ampelografija nam omogućava da identificiramo sorte i vrste te da utvrđujemo njihova svojstva. Također nam daju odgovor o mogućnosti i rentabilnosti uzgoja vinove loze u različitim proizvodnim uvjetima. Pomaže nam pri izboru sorte, klona, podloge te tehnologije.
Jedan od najvećih problema u ampelografiji je postojanje velikog broja naziva za sorte. U prošlosti je postojalo mnogo sorti a njihovim prenošenjem u druge krajeve pojedine sorte bi dobivale druga imena – sinonime. U nekim slučajevima različite sorte su dobivale isto ime, što se u ampelografiji naziva homonimom. Ampeolgrafi nastoje utvrditi ispravnost naziva svake sorte.
Sorte su imena dobivale temeljem nekih njihovih obilježja, zatim podrijetla, uzgojnih obilježja, odnosno po ljudima koji su sortu stvorili ili su zaslužni za njeno širenje.
Npr. graševina je dobila naziv po obliku i veličini bobice koja nalikuje na grašak, plavac po boji bobice, rukatac je dobio naziv po krilcima grozda koje izgledaju kao ruke na tijelu, pagadebit po visokim prinosima itd.
Za hrvatsku ampelografiju najvažniji je rad Stjepana Bulića u kojem su opisane gotovo sve dalmatinske sorte, a čija je Dalmatinska ampelografija objavljena 1949. godine.
Više na: www.vinoteka-viola.com / www.wineshop.hr
P. Mimica