Split se razvio iz palače rimskog cara Dioklecijana gdje su mnogi došli iz obližnje Salone-Solina. Uskoro je postao značajno gradsko, ali i crkveno sjedište. Administrativno je sve do 20. stoljeća bio u sjeni nešto sjevernije smještenog Zadra. Iako su hrvatski vladari s vremena na vrijeme uspijevali steći kontrolu nad dalmatinskim gradovima, pečat njihovom daljnjem razvoju dat će višestoljetna mletačka vlast koja se učvrstila nakon ujedinjenja Hrvatske s Mađarskom. Do tog vremena se Split već integrirao sa zaleđem i poprimio hrvatski karakter, a u to vrijeme Split je bio usredotočen na pomorski razvoj. Kao dio Mletačke Republike imao je uvjete za praćenje europske mediteranske kulture. Humanizam i renesansa dali su neizbrisiv pečat splitskoj arhitekturi i načinu života. U folkloru se to ogleda u tipičnim gradskim plesovima, bližim primjerice dvorskim plesovima dvora Luja XIV, nego li ostatku Hrvatske. Nakon prekomorskih otkrića utjecaj Mlečana je umnogome opao, što se odrazilo i na splitsku ekonomiju. Ipak se sačuvao značajan patricijski sloj koji je dominirao nad pučanstvom iz slobodnog zaleđa. Splitske plesove stoga karakterizira dostojanstvenost, izvanredan stil i rafiniranost, sve spojeno s tipičnom dalmatinskom „fjakom‟. Prekrasne nošnje plijene svojom raskošnošću.
Stari splitski plesovi izvode se u svečanoj splitskoj nošnji koja je konačnu formu dobila u drugoj polovini 19. stoljeća. Muška nošnja vuče porijeklo od dinarskog tipa odjeće, dok je ženska nošnja jadranskog tipa.
Muška nošnja se sastoji od: platnene bijele košulje sa ošvicom, ječerme – prsluka bez rukava, žurke – haljetka s rukavima, gaća – hlača, svilenog levantskog pojasa. Na glavi je crvenkapa s ravnim tjemenom, a na nogama gete – visoke cipele.
Glavni dijelovi ženske nošnje su: duga platnena košulja povrh koje se oblači korpet prsluk koji se zakopčava, brnica – suknja sa oštrim naborima, kurtin – kratki haljetak sa rukavima, traversa – pregača, fjok – mašna, berta – marama, gete – crne cipele i nakit.
U ženskoj nošnji vidljiv je utjecaj zapadne Europe i Mediterana koji se također očituje u plesnim pokretima. Jedna od karakteristika stila plesanja je elegancija te mekoća plesnih pokreta i fini, ležerni titraji.
Poznata je koreografija starih splitskih plesova koja se izvodi već šest desetljeća u neizmijenjenom obliku. Sastoji se od tri plesa: monfrina, četvorka i šaltin polka. Karakteristike plesova su elegantnost pokreta, profinjeno držanje i mekoća koraka u kojima se ogleda utjecaj zapadnog dijela Mediterana. Koreografiju potpisuje poznati koreograf i etnokoreolog prof. Branko Šegović.
D. Šabić
Foto: KUD Željezničara Filip Dević