Godinama je pekinški krajobrazni arhitekt Yu Kongjian bio predmet ismijavanja. Kolege su mu se rugale, smatrajući ga luckastim, a neki su ga čak nazivali američkim špijunom. Glavni razlog tome je što je Kongjian jasno izražavao svoj negativan stav o branama i zalagao se za viziju da s vodom treba raditi, a ne kontrolirati je.
Na području rijeke Yangtze zbog brana su se u manjoj ili većoj mjeri isušile 333 rijeke. Od 1700-ih Zemlja je izgubila 87 posto svjetskih močvara što je itekako utjecalo na kontrolu poplava, obnavljanje podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari, kao i pročišćavanje vode.
Jedan od Yu Kongjianovih primjera projekata suživota s vodom je i močvarni park Yuweizhou u Nanchangu, koji se nalazi na mjestu gdje se spajaju dvije rijeke. Do nedavno to je područje bilo divlje močvarno tlo koje je propadalo, ali zahvaljujući novom projektu transformiralo se u plutajuću šumu koja regulira oborinske vode, osigurava stanište za divlje životinje, nudi niz rekreacijskih mogućnosti i daje lokalno stanovništvo novi način povezivanja s prirodom. Zahvaljujući parku grad se može bolje nositi s izazovom poplava, obnove staništa i rekreacijskih zahtjeva.
U gusto naseljenim gradovima samo oko 20 posto kiše zapravo prodre u tlo jer je odnose odvodi i cijevi, što Yu smatra ludošću obzirom na mjesta gdje vlada nestašica vode.
U ranim 2000-ima, Yu i njegov istraživački tim izradili su kartu Pekinga koja pokazuje koji su dijelovi pod visokim rizikom od poplava, što je nazvao “ekološkim sigurnosnim obrascem”. Preporučio je da ta područja zemljišta ostanu neizgrađena i da se iskoriste za upijanje oborinskih voda. Vladini službenici su ga ignorirali. Ali onda, u srpnju 2012., dogodila se katastrofalna oluja koja je poplavila grad, odnijela 80 života i gotovo 2 milijarde dolara štete.
Cijeli članak možete pročitati na: punkufer.dnevnik.hr
Foto: Profimedia