Ovaj CD je naslovljen: Spli’ski teštamenat (2). U starom splitskom govoru to znači oporuka, dakle, predstavlja klapsku oporuku po klapi „Lučica”. Pritom naglašavam da su ovaj nosač zvuka, kao i prethodni istog naziva, ostvareni u relativno kasnoj fazi ove etablirane splitske klate. Stoga, držim da cjelokupan diskografski fundus „Lučice” možemo podvesti pod spomenuti naslov, s obzirom na kontinuitet, dosljednost i prepoznatljivost njenog vokalnog izričaja. Na dva CD-a predstavljena su 24 pučka napjeva koje sam, ili zabilježio na pjevanje starijih kazivača (uz njihova imena, mjesto i godinu zapisa), te ih potom obradio, ili pak slušajući tadašnje kantadure na užem i širem gradskom području (Get, Pjaca, Dioklecijanovi podrumi, kalete, te luške i varoške konobe i stari dvori). Također, vezano uz riječ „teštamenat” iliti „oporuku”, sugeriram, da se ona ne uzima u doslovnom smislu, već da se prihvati u dobroj vjeri (u kojoj je uradak i snimljen), lišena svake patetike i populizma. Na koncu, s bašćinom se ne da trgovati. Nema tih para! S njom se živi!
Mi sadašnji (pa tako i „Lučica”), uvijek smo u poslu primopredaje, znači posrednici koji primaju u naslijeđe i predaju dalje. Mi smo živa poveznica između oporučitelja i baštinika. Tako se ostvaruje neprekinutost tradicionalnog klapskog pivanja, u ovom slučaju, splitskog.
To su bašćinski glasi koji kroz tolike naraštaje potvrđuju originalnost našeg vokalnog govora. Oni u svojim vječnim melodijama i kantilenama sažimaju svu bremenitost povijesti, prkosni puntarski duh splitskog puka, njegovu izuzetnu vitalnost i čvrstinu, ali i svo bogatstvo i suptilnost njegove lirske duše. Oni ništa ne zaboravljaju, od ničega ne odustaju, i tako ploveći kroz vrijeme sve do naših dana, postaju glasi svih glasova! Oni su važna karika predajne pučke kulture, dio kolektivne, nacionalne iskaznice pred svijetom, poput našeg pisma i jezika kojim govorimo!
„Spli’ski teštamenat” je, kako je istaknuto, svojevrsna oporuka, ali neka današnjim mladim, kao i onim dolazećim klapašima ostane i jasna poruka kako predaja bašćinskog izričaja (čitaj: pisma) podrazumijeva da i svaki novi naraštaj pridoda svoj doprinos, svoj „timbar”. Tako je i „Lučica” „piturala” stare pisme i „rasfriškala” ih. Ali, ključno je da izvornost ostane prepoznatljiva. Ukratko, svrha ovog uratka je da on bude poticaj klapskim „juniorima” da sačuvaju i nastave tradicionalno, izvorno pivanje i tako daju svoj doprinos i ostvare još jednu kariku u neprekinutom bašćinskom lancu. Ako se to dogodi, a u to čvrsto vjerujem jer je očito da se sve više mladih zaljubljenika u klapsku pismu opredjeljuje za onu iskonsku pismu svojih starih, a odmiču od „klapske estrade”, spomenuti cilj je postignut.
Stoga, na kraju, u ime klape „Lučica”, još jednom, svim našim nastavljačima (na mladima svijet ostaje!) želim da (o)čuvaju lipu i jedinstvenu splitsku pismu i da guštaju u njoj jer ljubav prema klapskom pivanju nema cijene ni granice. Ona je tu pismu i održala.
Više u kategoriji: Glazba; Život
Izvor i foto: Klapa Lučica (Duško Tambača)
D. Šabić, mag. nov.
