Slavimo blagdan Tri Kralja ili Bogojavljanja
Danas na 6. siječnja rimokatolička Crkva slavi blagdan Bogojavljanja ili Tri Kralja, čime se završavaju božićni blagdani, pa smo stoga za vas pogledali u povijest nastanka ovog blagdana.
Magi lat. Magus naziv je za drevne stručnjake iranske religijske tradicije, što je potrebno razlikovati od čarobnjaka ili magičara s kojima bivaju često zamijenjeni. Prema Herodovim zapisima, pripadali su jednom od sedam medijskih plemena, a prvi put se pojavljuju na dvoru vladara Astijaga. Iznimno cijenjeni također su obavljali i poslove dvorskih savjetnika, skupljača poreza kao i suca.
Najpoznatiji magi ili mudraci prema kršćanskoj tradiciji bila su tri kralja, koja su se prema evanđelju došla pokloniti Božjem Sinu, jer su poštovali dar Božji cijelom čovječanstvu. Prorok Balaam izrekao je proročanstvo da će se roditi kralj i tada će svijetliti čudnovata zvijezda. Proročanstvo se uistinu i obistinilo.
Znali su da je smisao života u darivanju, ne samo stvari već i života, svjesni da nam je Isus poslan zbog našeg spasenja kao znak velike Božje ljubavi prema ljudskom biću.
U Bibliji se ne navode imena, a poznati su kao Baltazar, Melkior i Gašpar.
Evanđelje po Mateju govori da tri mudraca dolaze s istoka u Jeruzalem prateći betlehemsku zvijezdu koja je išla ispred njih te se zaustavila nad Betlehemom.
Mladome kralju darovali su tri dara s određenim značenjem; tamjan kao Bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast kao čovjeku. Predstavnici su naroda druge vjeroispovijesti koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo time što im je ukazao na rođenje Spasitelja. Prema tradicionalnom vjerovanju, relikvije triju kraljeva su poslije njihove smrti odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica. Odatle su poslije otišle u Milano i napokon u Köln, u najljepšu njemačku katedralu, gdje se čuvaju i danas.
U Katoličkoj se crkvi 6. siječnja slavi svetkovina Božje obavijesti mudracima s istoka koja su iskazala čast djetetu rođenom na slamici, budućem kralju Židova.
Sveta tri kralja, Bogojavljenje ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. Nekada se taj blagdan zvao Tri mudraca od istoka. Badnjak koji se stavljao na Badnju večer da malo gori s ostalim drvima dogorio bi na Tri kralja, kao znak da su božićni blagdani završili. Na taj dan se iznosi i božićno drvce te posjećuje obitelj i prijatelji. Ovaj dan u srcima svih vjernika budi svijest pripadanja Bogu te nas potiče da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga te mu se pokloni i daruje ono što mu je u srcu, a ljubav prvenstveno.
Uz blagdan Sveta tri kralja vežu se određena narodna vjerovanja poput onih da će sretnim biti onaj tko oko ponoći vidi otvoreno nebo, a na sam dan je važno škropljenje kuće i svih ukućana blagoslovljenom vodom. Tako je i nastao običaj da svećenici početkom godine obilaze župljane i daju im blagoslov.
Njima u čast Melkior se drži zaštitnikom putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije.
