Ima nešto u onom povratku kući kada vam se sliježu dojmovi i mislite jeste li i hoćete li upamtiti sve što ste prošli, koliko će to na vas utjecati u budućnosti itd. Ipak, zanimljivo je, koliko god da su putovanja u nove i nepoznate krajeve uzbudljiva, ipak te senzacije ne bi ni imale takvu vrijednost da nije povratka domu svome. Čitajte kako je završilo putovanje do Sahare.
Zemlja mora koje nije Jadransko – Portugal
Napustivši trajekt, uputili smo se put Portugala, ali tako dugu dionicu nismo mogli savladati u jednom danu, pa smo noć proveli hotelu u malom španjolskom gradiću Vejer de la Frontera.
Nakon što smo se dobro naspavali, vozili smo do Portugala preko Cadiza i Seville. Na putu je puhao jaki vjetar i motor se zanosio, ali sam ga uspijevao kontrolirati. Čim smo prošli španjolsko-portugalsku granicu, zaustavili smo se i odsjeli u kampu blizu malog ribarskog mjesta Monte Gordo u pokrajini Faro. Sutradan samo se odlučili relaksirati i kupati na jednoj od mnogobrojnih pješčanih plaža koje u ovo mjesto privlače i turiste sa svih strana svijeta. I Nina i ja smo naivno mislili kako će nam biti kao kod kuće u Dalmaciji, ali smo bili u krivu. Umjesto pitomog Jadranskog mora, dočekali su nas veliki valovi zbog kojih se uopće nije moglo plivati niti otići plivati malo dublje.
Istini za volju, pokušavali smo, ali su nas valovi stalno vraćali natrag na plažu. Shvativši da nema smisla boriti se s valovima, boravili smo u plićaku, uživali u suncu, jeli i naprosto guštali…. Usput rečeno, tu sam se u Monte Gordu u Portugalu uvjerio kolik smo mi Hrvati zapravo blagoslovljeni Dalmacijom gdje su valovi više kao dekorativni ukras na moru ili „vjetar u leđa” jedriličarima.
Nažalost, u kampu nas je omela invazija mrava. Ujutro ih je u šatoru bilo na tisuće, pa smo ih pola sata tresli s odjeće i opreme. U Monte Gordu smo proveli još jedan dan pripremajući se za povratak koji je uslijedio na samu godišnjicu mog stradavanja na motoru u Dugopolju. Kako sam 2008. doživio tešku nesreću i jedva izvukao živu glavu, teško je bilo zaboraviti bolove zbog 28 raznih prijeloma, dugotrajno liječenje i terapije. Ovaj uspješan put do Sahare značio mi je uistinu mnogo. Bio je to moj povratak na cestu u velikom stilu…
S obzirom na par dana odmora, vozili smo u jednom komadu 800 km od Monte Gorda do prometne petlje u Madridu.
Andora – spoj nespojivog
Na putu do Barcelone poželjeli smo vidjeti malu državicu Andoru. U početku je put bio užasan i vodio je kroz sela što nesnosno smrde po stajskom gnoju. Poslije se slika promijenila – ušli smo u krajolik pun rijeka, jezera, šuma i planina. Odlična cesta bez zavoja bila je puna motorista, što je ukazivalo na nekakav moto susret. Na ulazu u Andoru nije bilo ni kolone ni problema. Ugodno smo se iznenadili vidjevši kakva atmosfera vlada u ovoj mini državici – vidjeli smo stotine motora i ulice pune dućana s moto opremom. Krajolik nam je izgledao kao iz bajke – cvijeće i vrtovi posvuda, a ljudi, bez izuzetaka, vrlo ljubazni i susretljivi.
Povratak preko uske ceste od Andore do Francuske je, međutim, bio horor – zbog brojnih zavoja i neprekidne kolone vozila, 100 km smo prevalili tek za 4 sata. Kasno navečer stigli smo do Italije i noćili u mjestu Ventimiglia u Liguriji. S obzirom na to da nam je Italija susjedna država, činilo nam se da smo već stigli kući u Hrvatsku. Iz Ventimiglije smo sutradan u 10 sati ujutro krenuli prema Zagrebu. Onako odmorenom, nije mi bio problem voziti 945 km u jednom dahu i stići u našu metropolu. Prema planu, u Zagrebu sam napravio servis motora i onda krenuo za Split.
Ne treba napominjati da mi je ulazak u grad u kojem živimo predstavljao veliku sreću i olakšanje. Poslije toliko peripetija u 17 dana i 8500 prevaljenih kilometara, sretno smo došli kući. Vozeći do Sahare donekle sam ispunio avanturističke snove, te se ujedno uvjerio u ispravnost odluke o kupnji BMW-a R 1200 GS. Taj je motor uspješno položio prvi teški ispit i nigdje me nije ostavio. Usprkos velikim vrućinama, pijesku, lošim cestama i velikoj kilometraži, pokazao se pouzdanim i izuzetno udobnim. Kako mi se putovanje svidjelo, a motor bio na visini zadatka, duboko u sebi sam znao da „izlet” na dva kotača do Maroka neće ostati usamljen. Zbog toga sam odmah nakon dolaska u Split počeo planirati iduće putovanje…
REKAPITULACIJA: DIONICE PRVOG PUTOVANJA
Ancona – San Marino-Pisa…………….450 km
Pisa – Nica…………………………………..450 km
Nica – Girona………………………………620 km
Girona – Valencia………………………..450 km
Valencia – Loja……………………………620 km
Loja – Tarifa……………………………….350 km
Tangier – Rabat…………………………..320 km
Rabat – Ouarzazate………………………520 km
Ouarzazate – Hamida – Ouarzazate..500 km
Ouarzazate – Marrakech……………….220 km
Marakkech – Vejer………………………600 km
Vejer – Monte Gordo…………………..300 km
Monte Gordo – Madrid………………..800 km
Madrid – Andorra………………………..550 km
Andora – Perpignano…………………..650 km
Perpignano – Zagreb……………………950 km
Zagreb – Split…………………………….400 km
17 dana 8.500 km
Piše: Željan Rakela
Ovog puta nećemo otkriti o čemu ćete moći čitati u sljedećem putopisu, tek da nakon vruće Sahare red dolazi na nešto sasvim drukčije, led i hladnoću, naravno Zato, čitajte dalje!
