Nenad Vilović, Korčulanin po genima, splitski skladatelj, tekstopisac, glazbenik koji je gotovo pola stoljeća na umjetničkoj i glazbenoj sceni Splita, Dalmacije, Hrvatske. Njegove brojne pjesme pjevuše generacije i generacije ljudi, pamtimo hitove „Di si bija, bija kad je grmilo“, „Ništa kontra Splita“ i druge koje mediji uredno promoviraju do uha i oka slušatelja i gledatelja radujući se njegovom budućem umjetničkom radu.
Boraveći na otoku Marka Pola družili smo se s ovim Korčulaninom koji svake godine dolazi u svoj grad, na zidine i kulu prisjećajući se mladenačkih trenutaka i ondašnjih sličica.
Nenade, rekao si mi kad pogledaš ove skaline u srcu grada, zidine, kulu i kalete obuzmu te posebni osjećaji iz mladosti i odrastanja.
– Ja sam po ocu Korčulanin, rodio se tu i cijela familija Vilović je podrijetlom iz Korčule, i normalno je da sam kao mladi dečko dolazio svako ljeto kod svoje bake i djeda i tu sam se ispod ovih zidina kupao i moram ti kazati kako su ti trenutci za mene ostali najljepši u životu. Ima tu i podosta nezgodnih trenutaka koji su mi se dogodili, ali i puno osjećaja koji me vezuju za ove stijene, za ove građevine i kule, i sada nakon dosta vremena kada čovjek dođe i kada prošetam tim kako Korčulani kažu „štradama“, kad vidim da više nema tih ljudi koji su tu nekad živjeli uključujući i moga djeda i moju baku koji više nisu živi, cijela ona ulica nekako je prazna, nema više nikoga iz vremena kada sam se kao mali igrao i družio. To me vrlo dirne, ostala je svega još dvoje mojih rođaka koji žive u toj kući, u toj ulici; posjetim ih, ručamo i popričamo o obiteljskim stvarima i prošlim vremenima.
Već godinama sa svojim umjetničkim iskustvom pomažeš korčulanskom festivalu pisme i vina Marko Polo.
– Da tako je, ovo je jubilarni dvadeseti festival i u svakom slučaju treba čestitati organizatorima što su unatoč svim problemima uspjeli opstati. Čestitam na dvadesetoj promociji, ali Denis, htio bih se nakratko vratiti na sami početak nastajanja Marka Pola.
Idemo se prisjetiti.
– Naime, kao producent sam radio u tonskom studiju, i sadašnji direktor festivala Ive Šegedin dolazio je kod mene često u studio, radio pjesme za Splitski festival, slao je svoje pjesme na natječaj, međutim, nije imao sreće i svaki put bi kazao: „Neno, nisu mi pjesmu primili, znaš šta, dosta mi je i tog splitskog festivala, iz inata ću napraviti svoj festival na Korčuli i bit će to Marko Polo Fest“.
Možda su ga mnogi u početku i neozbiljno shvaćali.
– Da, u početku je bilo dosta skeptika koji nisu shvaćali njegovu vrijednost i upornost da će u tom uspjeti. Dao sam mu podršku jer sam vidio kakav je on to čovjek i da će to izgurati i shvatio sam da ova komponenta koja je u organizacijskom smislu, da je to presudno u ovom projektu. Tako sam na prvi festival sakupio dosta ljudi, došli smo na Korčulu, no već i tada su nastupili prvi „slatki“ problemi. Iskrcavši se iz katamarana, pjevači su tada tražili, zapitkivali za smještaj, a onda je Ive iskazao rečenice koje su ostale antologijski zapisane…
A to su?
– Evo ovako: „A judi moji, sada vam je 18 sati, ili šest uri, u 8 sati vam počinje festival, a festival će trajati do ponoć, a od ponoći do dvi mi ćemo imat večeru, malo ćemo popit, malo pojist, ljudi moji, u pet uri vam je trajekt i odmah idete natrag, za vas uopće nije potreban smještaj“. Evo tu su neka sjećanja, pričalo se podosta u glazbenim krugovima i ostalo je zapisano kako je Neno Belan na prvom festivalu spavao i odmarao ispod masline jer tada jednostavno nije bilo smještaja. To je jedna od tih brojnih anegdota iz prošlih vremena, ali sudeći po tom da festival traje već dvadeset godina, znači da je pao na plodno tlo, zalijevao se i uspio se održati i preživjeti.
Dobro Nenade, nakon ovih sjećanja, koliko vam padnu na pamet misli o nastanku vaših prepoznatljivih pjesama koje su ostavile traga na mnogima?
– Imao sam podosta takvih pjesama koje su ljudi prihvatili, koje se pamte i pjevaju. Uz ove koje si spomenuo, tu je i „2002. godine“, što je pjevao Oliver pa kasnije Dino, pa „Nismo mi bez cilja“ koju je pjevala Josipa Lisac, to su neke pjesme koje su uistinu najvrjednije i koje su se zadržale dugo vremena.
Kakao ti prolazi vrijeme u Splitu?
– Došao sam u fazu da se poprilično odmaram, dosta toga sam uradio, i sada trebam uživati u rezultatima onoga što sam godinama stvarao.
Puno se zahvaljujem na razgovoru Nenade, želim vam zdravlje, sreću i kvalitetan odmor, pa već kad smo na mjestu vaše mladosti, prošetajmo zidinama i ulicom gdje ste se kao dečko razigrano družili s bakom i djedom.
– Hoćemo, idemo.
Zahvaljujem!
Više u kategoriji: Glazba; Život
D. Šabić, mag. nov.