Mjesec dana je ostalo do dugo očekivane 300. Sinjske alke. Sinjani i Cetinjani rezervirali su smještaj za svoje goste, poklonike ove stoljetne sinjske, hrvatske no i svjetske viteške manifestacije. Biti alkar i alkarski momak u svečanoj povorci zlata je vrijedno za ovaj kraj. Alkar je ponos i dika obitelji, a nositi titulu alkara odlika je pristojnosti, junaštva, dostojna svojih pradjedova. Alkar je društveno aktivan i dogovoran, on je mjerilo pozitivnog načina razmišlja.
U nastavku članka dajemo mu posebnu pozornost. Svaki alkar oblači starinsku vitešku odoru u najljepšem sjaju. Alkarska odora je bogata nošnja koju je nosio viši društveni sloj, a sastoji se od čojane dolame i hlača, svilenoga pasa, izvezenoga krožeta i košulje s majitama (filigranskim kopčama). Na glavi mu je kalpak od kunovine ukrašen bijelom perjanicom (čelenkom) od ždralova ili čapljina perja, o bedrima visi sablja, u ruci koplje, a na nogama crne kožne čizme s mamuzama, pri vrhu ukrašene srebrnim ili zlatnim galunima.
Prije alke alkari svake godine održavaju naporne vježbe u jahanju i gađanju kopljem. Dva natjecanja uoči Sinjske alke, Bara i Čoja, izazovu veliko zanimanje u Cetinskoj krajini. U starini, dobitnik Bare stjecao je pravo da za svoju stoku pokosi državnu livadu, tzv. baru; dobitnik Čoje dobivao je velik komad čoje, skupocjene tkanine za krojenje odjeće.
No, za razliku od alke, Bara i Čoja trče se u građanskim odijelima (jahače hlače, čizme i bijela košulja kratkih rukava). Za obje je ceremonijal isti kao za alku samo što vojvoda ne drži svečani govor. U alkarskom natjecanju može sudjelovati najmanje 11, a najviše 17 najboljih alkara kopljanika, uključujući i alajčauša. Ovo su samo neke od mnogih, ali bitnih odluka iz Statuta Viteškog alkarskog društva koji potvrđuje da se alka oduvijek trče u prvom punom vikendu kolovoza.
Nekada su alkari umjesto košulje oblačili peturin, plastron od bijeloga pamučnog platna koji pokriva samo prsi. U novije vrijeme zamijenila ga je košulja s rukavima. Krožet je od tkanine ukrašene raznobojnim uzorkom grana i cvijeća. Pâs je svilen, a o bedru je ćorda (sablja).
Nitko alkara tako dobro ne opremi za viteško nadmetanje kao njegova majka, sestra ili supruga. Uopće, žene u alkarskim kućama osobito se diče svojim alkarima, posebice kad odjeveni i naoružani na konju izlaze iz njihovog dvorišta.
Tako će biti i ove godine za veliku i jubilarnu obljetnicu 300. godina viteštva i čojstva alke svjetskog kulturnog ranga.
Više u kategoriji: Kulturna baština
D. Šabić, mag. nov.