Nešto više od mjesec dana ostalo je do početka ovogodišnje jubilarne 300. Sinjske alke koja svojom dugogodišnjom junačkom tradicijom, poviješću, i kulturnom vrijednošću odiše prostorima Dalmacije, cijele Hrvatske, ali i dijelom svijeta u kojem je nedavno bila prezentirana, u središtu Europske unije u Bruxellesu.
UNESCO je također prepoznao vrijednost ove hrvatske pučke i baštinske igre pa ju je stavio pod svoje skute te dao veliki zamah njenoj istinskoj vrijednosti koja sjaji evo, skoro punih 300 godina. Pa kako smo sve bliže i bliže ovogodišnjem topotu konja i razdraganosti publike na alkarskom trkalištu, podsjećamo one koji nisu toliko upućeni o nekim zanimljivostima ove viteške igre.
Sinjska alka vjekovno je tradicionalno viteško konjaničko natjecanje u kojem jahači, alkari na konju, u punom galopu, oko 3 metra dugačkim kopljem gađaju željeznu alku obješenu na konopu preko trkališta. Povijesno vrijedna alkarska knjiga, Statut, uređuje da u alci mogu sudjelovati isključivo članovi Viteškog alkarskog društva u Sinju, a čine ga samo neporočni žitelji Sinja i Cetinske krajine ako su tu rođeni i roditelji im tu imaju zavičaj. Sinjska alka organizirana je po uzoru na brojne srednjovjekovne viteške turnire koji su u to vrijeme održavani u gotovo svim dijelovima Europe, a posebno u sredozemnim zemljama.
Alka se odigrava u prvom punom vikendu kolovoza, i traje puna tri dana, s pripremnim prednatjecanjima pod nazivom bara i čoja, a glavno natjecanje uvijek spada u nedjelju. Pa tako alkarsko natjecanje započinje svečanom povorkom koju predvodi arambaša i odabrana četa alkarskih momaka, koje prate buzdovandžije i štitonoša koji nosi trofejni turski štit, a potom vodiči edeka (konja bez jahača) na kojemu je trofejna oprema što je, po legendi, pripadala serasker Mehmed-paši Čeliću, turskom vojskovođi iz vremena opsade Sinja 1715. godine.
Sjajnu alkarsku povorku, s fantastičnim koloritom, nošnjama i oružjem, predstavljenu po svojim dužnostima upoznajte u nastavku priče o povijesti Sinjske alke sljedećeg tjedna. Do tada srdačno vas pozdravljam.
Više u kategoriji: Kulturna baština
D. Šabić, mag. nov.