U nastavku povijesne alkarske priče od prije 300 godina red je napisati nekoliko redaka o Sinju, gradiću koji oplemenjuje ovu vitešku igru puna tri stoljeća. Sinj je grad koji leži na sjeverozapadnome rubu Sinjskoga polja u dolini rijeke Cetine, podno stare tvrđave u Dalmatinskoj zagori, tridesetak kilometara udaljen od mora. Zapisano je da je naseljen još od neolitika, a u antičko su doba u njegovoj blizini bila dva važna lokaliteta. Rimski grad Colonia Claudia Aequum grad je u kojem je urbanistički okvir zadan prema rimskim mjerilima i koji u nazivu nosi ime svoga utemeljitelja, rimskoga cara Klaudija.
Među ostalima važnijim spomenicima tu je otkriven glasoviti kip Hekate (ili Dijane) i Heraklova glava koji se čuvaju u Arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana u Sinju. Na najjužnijem rubu Sinjskoga polja leži pak Trilj, prozvan po nekadašnjem Tiluriumu (Pons Tilurii) koji se nalazio na mjestu današnjega Garduna, neko vrijeme sjedištu rimske VII. legije, a potom pomoćnih postrojba.
Okolica drevnog Sinja je zanimljiva, pa iz kojeg god pravca dođete u njegovo središte ostaju vam živopisne sličice, polja, planine, rijeke, mora, visoravni, kamen, zemlja. Na sjeverozapadnom dijelu zelenoga mora, u sjeni planine Visoke, u podnožju stare tvrđave koju mještani naprosto zovu Gradom, stere se Sinj, lijep gradić utonuo u zelenilo, tako da se jedva naslućuje da je to, u davnini, bilo poprište ljutih bojeva i velike patnje.
Na samome ulazu u grad, kad se dolazi iz Splita, nalazi se jedva zamjetljiv mostić nad presahlim potokom Gorućicom koji Sinjani odavna, sa sebi svojstvenim humorom, zovu Veliki most. Odmah uz most nalazi se „Biljeg”, startno mjesto odakle alkari svake godine u kolovozu na konju pretrčavaju stazu, s obje strane obrubljenu gustim krošnjama kestena, da bi pogodili kopljem alku. Tu stazu Sinjani jednostavno zovu Alka.
Ona je na jedan poseban i povijestan način simbol grada na rijeci Cetini. A kako se približava kolovoz tako i mi nastavljamo priču o sinjskoj Alki.
Više u kategoriji: kulturna baština; povijest
D. Šabić, mag. nov.