Sinjska viteška igra alka ove godine obilježava svoju 300. obljetnicu u ozračju junaštva, hrabrosti, plemenitosti i gostoljubivosti cetinskog kraja koji se cijelu godinu priprema kako bi u dane svečanosti ugostio drage prijatelje i poklonike ove povijesne igre. Mnogi od njih nisu nikada uživo imali mogućnost pratiti događanja te sunčane kolovoške nedjelje na alkarskom trkalištu.
Desetak tisuća posjetitelja iz svih krajeva svijeta odaju poštovanje i pljeskom nagrađuju starohrvatsku povijesnu postrojbu, alkarsku povorku, sastavljenu od alkara kopljanika, alkarskih momaka, gradske glazbe, i časnog alkarskog suda i drugih znamenitih osoba, a sve njih na svom bijelom konju predvodi zapovjednik alkarske povorke, alkarski vojvoda mg. Ante Vučić.
Prisjetimo se tih lijepih trenutaka.
Već od početka alka nije bila samo natjecanje u kojem su se nadmetali junaci i pokazivali svoje viteške sposobnosti u jahanju i gađanju u mali obruč. Tome prethodi uvježbavanje gađanja, i priprema i dotjerivanje ruha i opreme.
Odore alkara i momaka ističu se ljepotom boja, kroja i ukrasa koje dopunjuje bogato i raznoliko oružje koje daje još svečaniji ton povorci i natjecanju. Ispočetka su alkari sami skrbili o opremi, ali s vremenom Viteško alkarsko društvo preuzima brigu oko čuvanja, obnavljanja i pohranjivanja odjeće i oružja koje je i danas u njegovoj zbirci.
Oružje alkarske zbirke pripada 18. i 19. stoljeću, osim turske sablje i štita s kraja 17. stoljeća. Osim što je služilo za obranu i napad, raskošnim se primjercima ukrašavala nošnja, pa se po tome vidio ukus vlasnika i tehnika majstora. Tehnike izrade i ukrašavanja različite su – lijevanje, tauširanje, cizeliranje, filigran, nielo, damasciranje i inkrustracija s koraljima, raznobojnim kamenjem, s aplikacijama od mjedi, srebra i pozlatama. Kao što se nošnje pojedinih alkara i momaka razlikuju prema položaju u natjecanju, tako se isto razlikuje i njihovo oružje.
Posebnu opremu i ukrase imaju i alkarski konji. Najupečatljiviji ukras je srebrna ili pozlaćena pločica na sredini čeonoga remena izvedena iskucavanjem s ukrasnim resicama u stilu baroka 18. stoljeća. Tu su i ukrasne uzde, dok je sedlo prekriveno vezenom abajom.
Štitonoša u Alci nosi štit na prsima. Štit je perzijskoga podrijetla i potječe s kraja 17. stoljeća. Prema narodnoj predaji zarobljen je prilikom obrane Sinja 1715. godine. Presvučen je crvenom svilom sa stiliziranim mjedenim uresima i veoma je skupocjen. Danas se original čuva u muzeju, a kopiju nosi štitonoša u alkarskoj povorci.
Prednji dio svečane momačke ječerme, na kojem se s gornje strane vide srebrne prsne ploče, obično s iskucanim biljnim motivom, i filigranski ukras. Dolje su sitne ilike, s većim srebrnim kolutima, pričvršćenima srebrnim rozetama. Sa strane su krupnije srebrne toke koje se ne zakopčavaju.
Alkarima su na rukama bijele rukavice. Gaće (hlače) od modre su čoje i ukrašene srebrnim vezom. Detalj prednjega dijela alkarskoga ruha – pod dugom je modrom dolamom krožet kojemu je stražnji dio izrađen od bijeloga lanenog platna. Na prsima su ukrasi od vodoravno poredanih debljih vrpci koji uz otvor završavaju petljama. Pâs (pojas) svilen je i raznobojan i nekoliko se puta omata oko struka.
Sljedeći tjedan donosimo vam zanimljivosti pojedinih osoba u alkarskoj povorci koji obnašaju najvažnije dužnosti. Do tada uživajte.
Više u kategoriji: Kulturna baština
D. Šabić, mag. nov.