Kad vam netko spomene grad Šibenik, sigurno prvo čega se sjetite jest vječna fotografija katedrale sv. Jakova iz zraka kako dominira srednjovjekovnim narančastim gusto naslaganim krovovima staroga grada. Ova neponovljiva kompozicija obilježila je grad i arhitekturu svijeta od dana izgradnje.
Prvi je svibnja 1298. godine. Šibenik je toga dana dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. Na mjestu stare crkve sv. Jakova oštećene u napadu Mlečana stotinjak godina kasnije, počinje se graditi nova crkva, a svijet nije mogao ni naslutiti kakvo će zdanje niknuti u samom srcu Krešimirovog grada.
Hoc opus cuvarum fecit magister Georgius Matthei Dalmaticus 29 XI 1443 (Ovo djelo apsida izradio je majstor Juraj Matejev Dalmatinac 29. XI. 1443.) – jedini poznat Jurjev potpis, uklesan u natpis o izgradnji katedrale. Na poziv šibenskog biskupa Juraj marljivo radi na projektu i gradnji ovog šibenskog bisera. Nakon njegove smrti gradnju nastavlja majstor Nikola Firentinac i slijedeći izvorni projekt i konstrukcijski postupak Jurja Dalmatinca, završava krov i kupolu katedrale.
Jedinstvena je ova predivna katedrala i po tome što je cijela rađena u jednom materijalu i to na dotad nepoznat način – kamen iz kamenoloma na otoku Braču, Rabu i Korčuli precizno klesan, slagao se montažno kao lego kockice da bi se kamenje međusobno složilo u žljebove i tako stvorilo cjelinu kojoj nije potrebna žbuka niti kakvo slično vezivno sredstvo.
Tako teška i zahtjevna gradnja trajala je gotovo čitavo stoljeće da bi konačno bila posvećena 1555. godine. Na krovu nad glavnim oltarom postavljen je kip sv. Jakova okrenut prema istoku. Drži u ruci mač kao pravi zaštitnik šibenske biskupije, a arkanđeo Mihovil, zaštitnik grada, okrenut je prema sjeveru, prema gradu, stojeći čvrsto na krovu katedrale i kopljem probadajući zlo u dnu njegovih nogu.
Poseban i samo u Šibeniku prisutan detalj katedrale glave su ljudi isklesane u prirodnoj veličini po vanjskom obodu apsida. Tema ovog kiparevog rada do danas nije odgonetnuta sa sigurnošću, no nekako je savršeno uokvirila monumentalnu geometriju fasada da je sam motiv u toj likovnoj umjetničkoj igri postao manje važan.
UNESCO je 2000. godine katedralu sv. Jakova uvrstio na svoj popis svjetskih kulturnih i spomeničkih baština, a nedavno je vanjska fasada temeljito očišćena od utjecaja soli i vjetra kojima je izložena zbog svog položaja. Unutrašnjost se trenutno obnavlja i uskoro ćemo u punom sjaju moći doživjeti i uživati u savršenstvu njezine jednostavnosti i bjelini. Ne propustite zato otići i posjetiti šibensku građevinu tisućljeća.
A. Vlaić