Seoski su derneci označavali prigode za upoznavanje mladih stasalih za brak, a najčešće se slavio blagdan sveca zaštitnika određenog mjesta, primjerice u Imotskom Gospa od Anđela, u Vrlici Gospa Rožarica, u Otoku kod Sinja sv. Luka, u Potravlju sv. Filip i Jakov, itd. I u Trilju se, na primjer, slavi sv. Mihovil. Pritom je bio običaj da mladić djevojku koja mu se svidi daruje grotuljama, što je općenito značajka Sinjske krajine.Grotulja je zapravo niz probušenih oraha koji se slažu na tanji konop, čija duljina varira od veličine ogrlice do onih koje sežu do tla, pa bi se tako uspjeh pojedinih djevojaka određivao po broju i veličini grotulja koje bi dobile na derneku. Osim što su dakle, bili prigode mladićima za „zamirit curu“, seoski su derneci bili još jedna prilika za okupljanje i druženje svih članova seoske zajednice, kako onih koji žive u njoj, tako i onih koji su napustili svoj zavičaj u potrazi za boljim životom. Posebno su na takvim svetkovinama bili popularni putujući trgovci, tzv. torbari, koji su prodavali svakojake sitne predmete – drvene češljiće, džepna ogledalca, iglice i konce za pletenje i slično. Osim toga, prodavao se duhan, uštipci, stoka, itd. Naravno da su te proslave, budući da se slavio svetac zaštitnik, uključivale i misno slavlje u mjesnoj župnoj crkvi te procesije u kojima su sudjelovali gotovo svi mještani.
D. Šabić