Varoš ili kako ga mnogi nazivaju, Veli varoš, jedan je od najstarijih dijelova Splita, nastao istovremeno s drugim starim splitskim predgrađima, tj.varošima – Dobri, Manuš, Lučac. „Ugnijezdio“ se u podnožju opjevanog brda Merjana ili Marjan, kojeg rekreativci i športaši često posjećuju. Razvio se izvan tadašnjih bedema koji su okruživali srednjovjekovni grad, oko prastare crkve sv. Mikule iz ranog srednjeg vijeka, koju je dala izgraditi Splićanka Nemira, kćerka Mesagaline 1068. godine. Kasnije su na njegovom području izgrađene crkva sv. Križa i čuveni samostan sv. Frane, kojeg je po predaji utemeljio sam sv. Franjo Asirški. Sjeverno se pruža dio Splita zvan Špinut, na istoku su Dobri i Grad, a s juga tzv. Tomića stine, Matejuška, Solurat, Sustipan, Meje, Zvončac… Veli varoš obiluje izvrsno sačuvanom tradicijskom pučkom arhitekturom i izvornim pučkim ambijentima. To je prostor koji je donedavno bio simbol splitskih ribara koji su živjeli od svakodnevne srdele, posebno opjevani u „Spli’skom akvarelu“, u opereti Ive Tijardovića, dok se u novije vrijeme njegov stambeni kvadrat prodaje po suho zlato. Ovaj gotovo najstariji dio Splita prepoznatljiv je po težačkim kućama, malim i tijesnim kaletama koje su svjedok života tadašnjeg puka. Da bi ga pobliže upoznali, Velim varošom treba se polako šetati uzbrdo kako bi upili dalmatinsku ljepotu uličica, strmih kamenih kaleta.
D. Šabić