Imotsko vinogradarstvo i proizvodnja vina suočava se s paradoksalnom realnošću. S jedne strane ne zna se sudbina kombinata Imota koji uz sebe veže oko tisuću kooperanata, a s druge pak strane raste broj malih vinarija i proizvođača vina koji već naveliko idu na izbirljivo tržište vina. I to ne samo u Hrvatskoj već i u Europi. Ni nakon sedam raspisanih natječaja za prodaju imotske vinarije “Imota”, toj firmi nisu donijeli novoga vlasnika. Dodatan je to pritisak i za oko osamdesetak uposlenih koji jedva krpaju kraj s krajem i pored iznimne kvalitete svojih vina. Posebno se to odnosi na sortu Kujundžuša. Država je sada kao većinski vlasnik pristala i na predstečajnu nagodbu. Kakva će sudbina snaći taj kombinat za sada je upitno.
Ono najvažnije tu sudbinu Imote dijeli i oko tisuću vjernih kooperanata s područja cijele Imotske krajine pretežno malih vinogradara kojima je Imota na jedan način bila sigurnost jer su mogli uvijek i bez nekih posebnih uvjeta predati i prodati svoje grožđe. Naplatili bi se što uplatom na svoje račune što uzimanjem zaštitnih sredstava za vinograde te tako kompenzirali utrošeni trud i novac.
S druge pak strane iz godine u godinu uspjesi i priznanja kvaliteti imotskih vina koja dolaze sa svih strana povukli su već znatan broj vinogradara u ozbiljniju proizvodnju. Tako i ove godine pored nekolicine već afirmiranih proizvođača, bilježimo desetak novih koji ozbiljno kucaju na izbirljivo tržište kvalitetnih vina. Ako je suditi po uspjesima tih vinarija posebno vinarije Grabovac, Sušić, Šimunović, Jerković i još nekih onda imotska vina mogu samo napredovati u kvaliteti. S druge strane sigurnost je to i za one vinogradare koji se svojom kvalitetom grožđa mogu nametnuti i odmah postati kooperanti tih mini vinarija.
Sve u svemu, šansa za imotsko vinogradarstvo postoji, treba je znati iskoristiti. I još nešto. Čini se, a iz dosadašnjih iskustava mini proizvođača vina koji su do sada samostalno išli na tržište da će trebati njihov zajednički marketinški nastup prema tom tržištu. Prvenstveno zbog kvalitetnije prezentacije, ali i zbog toga što je to daleko jeftinije. Znači, udruženje imotskih vinara u nekakvu zadrugu ili slično. Stajalište je to svih jer jednostavno jedni drugima ne prave nikakvu konkurenciju.
