Takozvanoj zelenoj ekonomiji očajnički su potrebne ogromne količine baterijskih metala, a mnogi od njih leže na dubokom dnu oceana. Tvrtka Impossible Metals razvila je robotsku platformu dizajniranu za njihovo prikupljanje uz minimalan mogući utjecaj na jedan od posljednjih netaknutih ekosustava na svijetu.
Desetljećima znamo da metali važni za baterije, poput bakra, mangana, kobalta i nikla, vrijedni milijarde dolara, doslovce leže na morskom dnu u ogromnim poljima “polimetalnih nodula” koji izgledaju poput kamenja, ne većeg od krumpira.
No iskopavanje ovih dubokomorskih metala nije samo tehnički teško, već je i krajnje kontroverzno. Morsko dno je gigantski biom, jedan od rijetkih na planetu koji je ostao uglavnom netaknut od strane čovječanstva. Rani prijedlozi za rudarenje na morskom dnu uglavnom su uključivali jaružanje ili usisavanje stijena zajedno sa svime ostalim u strojeve veličine kombajna, a zatim izbacivanje svega što nije metal u obliku industrijskog otpada u čijem sastavu se nalaze i ubijeni živi organizmi, što čini sve drugo samo ne dobro našem planetu.
Impossible Metals je tvrtka koja pokušava pronaći načine za sakupljanje polimetalnih morskih sirovina s minimalnim mogućim utjecajem na okolni biom. Ova sjevernoamerička tvrtka razvila je robotski berač-podizač koji pluta u blizini morskog dna, a da se zapravo ne kotrlja po njemu, tražeći prave vrste “nodula” kamerom i koristeći AI da odredi koji od njih imaju znakove vidljivog života na svojoj površini, koje potom ne diraju, dok ostale pažljivo skidaju s površine malim hvataljkama, kao što možete vidjeti u ovom videu.
Cijeli članak možete pročitati na: vidi.hr
Foto: Impossible Metals