Zagrljen rijekom Jadro i njenim bistrim sitnim rukavcima koje šaraju između solinskih naselja neka 3 km od Splita, a blizu Kaštela i Klisa, smjestio se slikoviti gradić Solin.
Mjesto koje gotovo nitko ne zaobilazi u Solinu, bez obzira na vjersku (ne)opredijeljenost je Gospin Otok, pa onda i crkvu Gospe od Otoka.
Gospin Otok (prema povjesničaru Ejnaru Dyggveu) najstarije je hrvatsko naselje u ovim krajevima. Pretpostavlja se da su hrvatski knezovi svoje stanove (mjesta stanovanja) utvrdili nasipom i zidovima od pletenog pruća, drva i kolja (ograda od kolaca). Tako u dubini pred oltarom župne crkve, a i izvan nje postoji široki rimski zid. To je sve bilo itekako dobro došlo novonaseljenima koji nisu imali svoje kuće i utvrde.
U 10. stoljeću na mjestu današnje župne crkve Gospe od Otoka, hrvatska kraljica Jelena dala je sagraditi dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana. Temelji ove druge crkve nalaze se ispred župne crkve, a prema splitskom kroničaru Tomi Arhiđakonu, tu su se nekada pokapali hrvatski kraljevi. Sama crkva Gospe od Otoka otkrivena je 1898. godine. Poznati povjesničar solinske baštine, don Lovre Katić bio je prisutan na iskapanjima ondašnje crkve kad je otkriven nadgrobni natpis kraljice Jelene i njen sarkofag iz kojeg se saznaje da je ona preminula 976. godine. Ta crkva je bila trobrodna bazilika, velika kao ona današnja, a vjerojatno su na pročelju bila prizidana dva ili jedan zvonik. Kako se ne bi oštećivala, pokrivena je zemljom. Nova crkve Gospe od Otoka, jednostavnih arhitektonskih obrisa, građena je zapravo na temeljima sv. Stjepana prije 1670. godine, a u maticama solinsko-vranjičke župe zabilježeno je njeno krštenje 8. rujna. To je ujedno i Dan Solina, odnosno blagdan Male Gospe. Jednostavna crkvica, nalik mnogima po Dalmatinskoj zagori izgorjela je 1875. godine, da bi na njenim temeljima 1878. bila izgrađena župna crkva kakvu danas poznajemo.
Ove dvije Jelenine crkve spadaju u red tzv. dvojnih crkava (basilicae geminatae), kakve su uglavnom kod nas gradili benediktinci. Veća je obično posvećena Gospi, a manja nekom svecu. Prema srednjovjekovnim običajima kraljevi bi se pokapali u onoj crkvi u kojoj su se i krunili, a vjerojatno je da je prije Zvonimira Gospe od Otoka bila krunidbena bazilika. Zanimljivo je tradicionalno uvjerenje prema kojem se u Solinu krunilo čak 7 hrvatskih kraljeva.
Majku povijesti ovih prostora iz koje su ispisane neke druge povijesti, pa i ona splitska, posebno je proučavao don Frane Bulić koji je jednom prilikom lijepo rekao da iskapanje kamenja nije gubljenje vremena već „iz kamenja povijest, a iz povijesti svijest“. Osvijestimo tako i sebe zavirivši u riznicu solinskog kulturno-povijesnog naslijeđa što nam nudi…
Gordana Dujmović