Blago ljudima, blago onom kraju koji ima izvor pitke vode. Ovako su govorili stari ljudi od davnina. Gdje ima vode, ima i života. Danas se često čuje slična izreka samo sa modernijim obilježjima, poput one da će bogat kraj biti onaj koji ima izvore pitke vode i da je voda budućnost čovjeka.
Imotski i Imotska krajina, čini se, trebali bi biti mirni i spokojni za svoju budućnost kada je u pitanju pitka voda. No, to upravo i otvara veliki prostor za brigu oko očuvanja toga najvažnijeg životnog resursa.
Imotska krajina ima čak jedanaest prirodnih jezera gdje se tijekom cijele godine akumuliraju ogromne količine pitke vode. Također, ono što je i najvažnije, Imotskim poljem protječe kraška ljepotica, rijeka Vrljika. Evo i njene osobne iskaznice:
Vrljika je kraška rijeka ponornica u Imotsko-bekijskom polju. Izvire iz pet izvorišta smještenih na granici općine Proložac i grada Imotskog. To su Vučja Draga, Dva oka, Utopišće, Jauk i Opačac (najveći).[1]
Protječe kroz Imotsko polje kojim putem mijenja ime u Matica (od mjesta Zmijavci) i ponire na rubu Bekijskog polja – Šajinovac u Drinovcima, BiH. Duga je 20 km, a površina porječja iznosi 365 km2.[2] Ponovo izvire kao Tihaljina u Peć Mlinima te nastavlja prema rijeci Neretvi kao Trebižat.
Nakana ovoga teksta jeste upravo ta da se podigne svijest o čuvanju rijeke Vrljike, kako među današnjom populacijom koja živi u Imotskoj krajini, tako i onom koja sutra dolazi. I ne treba biti puno pametan ako se kaže da je rijeka Vrljika hraniteljica života Imotskog i Imotske krajine.
Uistinu je to tako. Čak 98 posto pučanstva Imotske krajine od krajnjeg zapada, od Biorina, pa sve do krajnjeg istoka, sjeveroistoka i jugoistoka, tamo od Gornjig Vinjana, Slivna, Rašćana i Župe, piju vodu sa njenog izvorišta putem vodovoda.
Trebalo je samo dva puta vidjeti kako su se ti ljudi uspaničili kada je nakon potresa Vrljika jednostavno nestala u svom podzemlju. Izgubljeni, očajni, beznadni sa stotinama i tisućama pitanja: Hoće li se Vrljika vratiti? Bože, vrati nam našu rijeku!
Trebalo je vidjeti i njihova lica i raspoloženje kada se voda nakon par dana vratila na površinu i Vrljika opet potekla svojim koritom. Vodom Vrljike natapa se plodno Imotsko polje, u njoj živi autohtona vrsta mekousne pastrve, njen tok od izvora pa sve do Kamenmosta proglašen je zaštićenim ihtiološkim rezervatom. Ona je majka, svih majki prirode Imotske krajine.
No, i pored ovolikog značenja te rijeke, nije strano vidjeti i nebrigu o njoj. Istina malen je broj ljudi koji svojim ponašanjem i konkretnim učincima u njenom okružju, uništavaju to imotsko blago, bacanjem raznog otpada, zagađivanja preparatima za tretiranje poljoprivrednih površina, pranjima automobila, uporabom raznih deterdženata i slično.
Stoga i pišemo ovo, pozivajući sve Imoćane, konačno i sve veći broj njihovih gostiju da otvore oči i čuvaju najveće prirodno blago Imotskog i Imotske krajine, rijeku Vrljiku. Ako nakon ovoga teksta, konačno i ovih lijepih fotografija hraniteljice života Imotske krajine, bar jedan dojučerašnji zagađivač Vrljike odluči okrenuti ploču i početi sa njenom zaštitom, postigli smo pun pogodak.
Tekst i snimci: Braco Ćosić