Ulov ribe iz oceana, mora, jezera, potoka i rijeka nije samo najpopularnija, već vjerovatno i najstarija razonoda čovjeka. Tisućama godina čovjek lovi ribe mrežama, hvata pomoću improviziranih udica i utjeruje u zamku mamcima: crvima, larvama i insektima. Termin ribolov podrazumijeva akt ulova ribe u njihovom prirodnom obitavalištu, dok pecanje ograničava ulov ribe, slatkovodne ili morske, štapom, užem i udicom.
Kao i lov, ribolov se temelji se na esencijalnoj ljudskoj potrebi za opstankom, tj. pribavljenju hrane, te seže daleko u prošlost. Primjerice, obale Eufrata i Tigrisa predstavljale su glavni izvor hrane Mezopotamije prije više od 5000 godina, Indijski gradovi Mohenjo Daro i Harappa skrivaju ostatke bakrenih udica, strelica i osti starih gotovo 5000 godina, staroegipatski prikaz koji jasno ocrtava pecanje štapom, užem i mrežom star je otprilike 2000 g. prije Krista, a slični tragovi u Kini potječu iz 400 g. prije Krista. Rimski mozaici i slike živo prikazuju ribe i ostale morske životinje ulovljene i pojedene za vrijeme rimskog carstva, a Aristotel i Plinije opisuju produkciju purpurne boje iz vrste morskih puževa.
Ribolov u Hrvatskoj
Od svojih početaka do danas pecanje je iz načina pribavljanja hrane za opstanak, evoluiralo u opće prihvaćen sport i rekreaciju. Hrvatska kao zemlja bogata vodama, pomorska zemlja visokog geografskog značaja, broji oko 50000 registriranih sportskih ribolovaca i 7000 kadeta sportskih ribolovaca, 370 sportskih ribolovnih društava, koja su članovi Hrvatskog športsko ribolovnog saveza. Uz sportsku opremu, ovaj za mnoge elitni sport iziskuje investicije u natjecateljske pripreme, putovanja i potrošni materijal, te stoga često ovisi o osobnim ulaganjima pojedinaca. No, ljubav prema sportu na sreću ne poznaje granice. Ribička oprema, osim što svaka vrsta ribe zahtjeva specifičan pribor i ponašanje, obuhvaća varalice, štapove i mašinice, silk i mušičarske strune, udice, indikatore, specijalizirane čizme, odjeću.
Pecanje i iščekivanje
Jegulju je mudro loviti u podvodnim zaprekama, somove u plićaku, klenove u vrtlozima, a plemenitu pastrvu ćete najlakše uloviti u srcu riječnih struja. Pecanje je postalo pokretom koji sa sobom nosi cijelu jednu infrastrukturu: ribolovni turizam, specijalizirane trgovine sa opremom, seminare, druženja, nabavku literature na tu temu, specijalizirane internet stranice i klubove ribiča. Ribiči među sobom razmjenjuju iskustva, savjetuju jedni druge o idealnim tehnikama ulova pojedine ribe, proučavaju mamce, razrađuju tehnike povlačenja, vađenja ulova… No, kako nije sve u golim činjenicama, čar pecanja leži u tome što nas proizvodi u moderne Robinzone, u nama pobuđuje nevjerovatnu strast, čini onih nekoliko minuta borbe čovjeka i ribe, taktike i instinkta, života i smrti, jedinom i univerzalnom istinom. Nakon prve veće ulovljene ribe, kada je sretni uspjete izvući iz vode, pecanje sasvim ovladava Vama, bili toga svjesni ili ne. Odabir ribolovne destinacije, pronalaženje ribe, privlačenje one koja je u vodostaju, nadmudrivanje i mamljenje da zagrize Vaš pomno pripremljeni mamac, samo je dio fascinacije. A tek nakon što nakon višesatnog nadmudrivanja, Vaš ulov odlučite pustiti i pri tome ste sretni i zadovoljni, upisali ste se na zlatnu listu ribiča.
Osim toga, ribiči često pecanje nazivaju drugom realnosti. U pecanje najčešće odlaze sami kako bi sredili misli, uživali u potpunoj relaksaciji koju nudi boravak u prirodi, suočili se sa tišinom, a citirati ćemo i Henryja Davida Thoreaua “Mnogi ljudi pecaju cijeloga života, bez spoznaje da riba nije to za čim tragaju”.
Ribolovne destinacije i ribički bon-ton
Najpoznatije ribolovne destinacije u nas jesu: rijeka Kupa, Dobra, Gacka, Una, Dunav, Drava, jezero Sabljaci, Vransko jezero, Vitunjčica, Spačva i Studva, te Bosut. Ovisno o vrsti, ribe se love u određenim uvjetima. Primjerice jegulju je mudro loviti u podvodnim zaprekama, somove, kao i grgeč u plićaku, klenove u vrtlozima, kalifornijsku pastrvu na dubinama, smuđ obično obitava pod branama, šaran u dubokim podvodnim rupama, a plemenitu pastrvu ćete najlakše uloviti u srcu riječnih struja. Uz slatkovodne ribe, dostojna motivacija ribičima i ribarima su i morske ribe, primjerice brancini, orade, ugori (parangal), cipli, salpe, zubatac, lignje i sipe (ribarenje sa čamca), arbuni. Ribarski bon-ton izričito promovira nedestruktivno i neinzvazivno ponašanje. Tako nalaže: za sobom ne ostavljati otpatke, ni bilo kakve druge tragove, ne bučiti na ribolovnom mjestu, pozorno rukovati priborom i nikako ne prebacivati svoj pribor preko tuđeg, ne zabacivati udicu preblizu ribolovcu koji iščekuje ribu, zatražiti dozvolu starijeg ribara za pecanje u njegovoj blizini, mjesto za ribolov nije strogo rezervirano ni za koga. Stoga ustanite rano kako bi osigurali željeno mjesto. Poput planinara, pozdrav “kolegama” je skoro obavezan i pokušajte ne lupati po vodi.
Ovu lijepu priču privodimo kraju uzrečicom Marka Twaina : “Kada pecaš iz ljubavi, namamljuj srcem, ne mozgom.”
Vaš Terracon news!
Više u kategoriji: Život
D. Šabić, mag. nov.