Žene su posebno često nezadovoljne svojim odrazom u ogledalu jer misle da se ne uklapaju u zadane okvire ljepote što ih diktira modna industrija i mediji. Međutim, upravo te postavljene norme ljepote ženskog tijela u posljednjih sto godina znatno su se izmijenile. Ono što je nekada bilo percipirano kao lijepo i poželjno, danas je u potpunosti neprihvatljivo. Žene su u proteklih deset dekada izgubile obline, a i BMI im se postepeno topio. U ovom članku želim vas prisjetiti vremena kada su se ženske obline itekako slavile.
U prvoj dekadi dvadesetog stoljeća ideal ljepote bilo je vitko žensko tijelo s naglašenim oblinama poput raskošnog dekoltea i širokih bokova dok je struk bio iznimno uzak. Žene su takav izgled postizale dugogodišnjim nošenjem korzeta kojim su značajno stezale torzo. U to doba takav izgled je bio primjer dobrog psihičkog i fizičkog zdravlja.
Dvadesetih godina prošlog stoljeća dogodio se znatni zaokret. Moda se potpuno promijenila, a s njom i izgled ženskog tijela. Štoviše, to je bilo doba velike emancipacije žena, korzet su potpuno odbacile, a haljine su postale kraće i dosta jednostavnije. Žene su počele otkrivati gležnjeve, koljena, ali i ruke, što je nekada bio pravi tabu. Počele su voditi brigu o izgledu tako što su uvele tjelovježbu u vlastitu svakodnevnicu. Zapravo, žene su tada željele biti ravnopravne s muškarcima, tako da su se počele i ponašati kao i oni. Nezdrave navike im također nisu bile strane, naime, počele su konzumirati alkohol i pušiti duhan. Čak i frizura, popularni bob koji je tada bio in, zapravo je ženama davao muškobanjast izgled.
Pedesetih godina na scenu je stupio popularni pin-up izgled. Lijepim su se smatrala ogoljena ženska tijela s naglašenim oblinama i tanašnim strukom. Najbolja predstavnica ovog razdoblja jest svakako Marilyn Monroe. Njezine tjelesne proporcije smatrane su tada savršenim, dok se danas to itekako odmaklo od percepcije idealnog ženskog tijela.
Početkom ere hipija šezdesetih godina, idealna slika tijela također se u potpunosti još jednom izmijenila. Umjesto bujnih ženskih figura, na scenu je nastupila popularna Twiggy, supermodel izrazito mršavog i androginog izgleda. Bila je potpuna suprotnost Marilyn Monroe, potpuno ravnog poprsja i kratke kose poput dječaka.
Sedamdesetih godina tron je zauzela glumica Farrah Fawcett, preplanulog vitkog tijela i duge plave pomno dotjerane frizure.
Osamdesetih godina tu je titulu preuzela Elle Macpherson poznata pod nadimkom „The Body”, prozvana zbog idealnih tjelesnih proporcija i iznimno dugih i vitkih nogu.
Nakon nje na scenu je nastupila Kate Moss, devedesetih godina 20. stoljeća, koja je i danas jedna od najuspješnijih modela. Njen izgled u modnoj industriji je poznat kao „heroin chic”, a odnosi se na iznimno mršavo tijelo koje je s njenom pojavom u industriji mode opet bilo prihvaćeno s oduševljenjem.
Međutim, devedesetih godina je također postao popularan izgled kakav je njegovala plavokosa zvijezda Baywatcha, Pamela Anderson. Mršavo žensko tijelo, raskošnog dekoltea, bilo je ono o čemu su žene sanjale, a za čim su muškarci uzdisali.
Danas modnim pistama također šetaju iznimno mršavi modeli, čiji je indeks tjelesne mase na granici neuhranjenosti.
Dok žene i dalje u pravilu teže takvom izgledu, BMI „običnih” žena zapravo se kroz proteklih stotinu godina povećavao pa danas žene, u prosjeku, sa svojim indeksom tjelesne mase već lagano prelaze u kategoriju osoba s prekomjernom težinom. Međutim, brojna istraživanja su pokazala kako bez obzira na izgled današnjih manekenki, muškarci i dalje preferiraju bujna ženska tijela.
L.Rađa