Ragbi (izvorno rugby) podrazumijeva sve sportove koji su oblik nogometa, a razvili su se u školi Rugby u Engleskoj. Rugby union, rugby league i manje srodni američki, kanadski te australski nogomet, razvili su se iz rugbyja. Pod pojmom rugby danas se podrazumijevaju samo rugby union i rugby league. Bit će uveden na OI 2016.
U obje vrste rugbyja (union i league) igra se ovalnom loptom koju je zabranjeno rukama dodavati prema naprijed, dok je napucavanje lopte nogom dozvoljeno u smjeru protivničkih vratiju. Također, bodovi se u oba sporta osvajaju polaganjem u prostor iza protivničkih vrata predviđen za to ili postizanjem zgoditka na način da lopta napucana nogom prođe između obje stative i iznad grede. Zgodici se mogu postići na tri načina: pretvaranjem, drop kickom ili iz kaznenoga udarca.
Najveća razlika, osim u broju igrača na terenu koji je u unionu petnaest, a leagueu trinaest, uključuje igru poslije obaranja nad protivničkim igračem:
Igrači uniona natječu se za posjed lopte nakon obaranja: ovisno o situaciji, igrači se mogu boriti dok je lopta na podu ispuštena od strane srušenoga igrača, što prema pravilima on mora napraviti (ruck), ili mogu formirati skup uokolo igrača u posjedu lopte (maul). Za razliku od uniona, league ne dopušta nastavak igre nakon obaranja; igra se nastavlja tako da igrač na kojemu je obaranje napravljeno preda loptu prema natrag korištenjem svoje kopačke (play-the-ball pravilo).
Osim toga, ako se u leagueu zgoditak ili polaganje ne ostvari unutar šest obaranja koje su napravili protivnici, momčad koja je pretrpjela obaranja gubi posjed lopte. Union nema takvo pravilo; momčad može stalno držati loptu u posjedu bez obzira na broj pretrpljenih obaranja, sve dok ne napravi prekršaj.
Prekidi u oba sporta uključuju skup, kada se igrači dvaju suprotstavljenih momčadi međusobno guraju nastojeći pritom izgurati protivnike što dalje i tako otvoriti put svojim brzim igračima na putu za polaganje, te lineout, vraćanje lopte u igru na način da se igrači dvaju momčadi rasporede usporedno okrenuti jedni drugima nastojeći uhvatiti loptu koju baca igrač sa strane. U leagueu, skup i dalje postoji, no od vrlo malene je važnosti zbog već opisanoga načina vraćanja lopte u igru (play-the-ball pravilo). Zbog tog pravila, kao i većega naglaska na napad i dodavanja, league se razvio u dinamičniju igru od uniona, koji se smatra tradicionalnijom igrom.
Rugby union, do 1995. godine isključivo amaterski sport, danas se profesionalno igra diljem svijeta, a njime dominira deset reprezentacija (poredane abecednim redom): Argentina, Australija, Engleska, Francuska, Irska, Italija, Južnoafrička Republika, Novi Zeland, Škotska i Wales. Union se igra na profesionalnoj razini u svakoj od ovih država, a status nacionalnoga sporta ima na Novom Zelandu i Fijiju. U brojnim državama igra se na nižoj i slabijoj razini od već navedenih država. To su (abecednim redom): Čile, Gruzija, Japan, Kanada, Namibija, Portugal, Rumunjska, Samoa, Španjolska, Tonga i Urugvaj.
Rugby league igra se već odavno na profesionalnoj razini u Australiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji i na Novom Zelandu. Smatra se nacionalnim sportom u Papui Novoj Gvineji. Postoje i poluprofesionalna te amaterska natjecanja diljem svijeta, među kojima se ističu ona u Rusiji, Walesu, Škotskoj, Srbiji, Libanonu, Južnoafričkoj Republici, Japanu, Kanadi, SAD-u, Fijiju, Cookovom otočju i Tongi.
Podsjetimo, u Ujedinjenom Kraljevstvu postoji izreka da „nogomet igraju huligani, a gleda gospoda, dok rugby (union) igra gospoda, a gledaju huligani.‟ U većini država u kojoj se tradicionalno igra neki od oblika rugbyja, na union se gleda kao na amaterski sport kojega igraju pripadnici srednjega i višega sloja društva, što je uočljivo zbog velikoga broja mladih igrača koji dolaze iz privatnih škola, za razliku od leaguea, kojega igra većinom radnička klasa i pritom bivaju plaćeni, dakle, profesionalci su.
Najpoznatiji hrvatski ragbi klub je ragbi klub Nada iz Splita. Osnovan je još 23. veljače 1959. Klub je u prošlosti igrao na raznim igralištima po Splitu i okolici (legendarno je bilo voženje vratnica na “fići”), među ostalim i na splitskom predjelu Gripe (danas je tu športsko-rekreacijski centar od velike i male dvorane, košarkaška dvorana, dvorana za dizače utega, dvorana za borbene športove i bućarska dvorana, parkić i dječje igralište). Ragbijaši su se konačno skrasili na starom Hajdukovom igralištu – „Kod stare Plinare‟. Početci su bili na splitskim Bačvicama. Momci još nisu znali pravila, pa su igrali po „svojim‟ pravilima. Klub je višestruki prvak države i osvajač Kupa i Hrvatske i bivše države. Inače, po hrvatskim državnim naslovima, klub je najuspješniji splitski klub. Budući da međunarodna ragbijska federacija nije organizirala kup europskih prvaka za amatere za sezonu 2007/08., klubovi sa europskog jugoistoka su se organizirali i pokrenuli za tu sezonu Regionalnu Ligu prvaka u ragbiju 15 (Regional Rugby Championship), u kojoj sudjeluje i Nada. Istu ligu je osvojila premoćno. Osvajač je Kupa srednjoeuropskih prvaka 2001. godine, pobjedom nad češkom momčadi Dragonom iz Brna. Kako ne bi pomislili da je ragbi „šport sile i bez mozga“ pokazuju riječi športskih stručnjaka da igrati ragbi znači marljivo i uporno trenirati, razmišljati i kombinirati. Priču o ragbiju privodimo kraju o zanimljivoj informaciji kluba Nada Split. Dobitnik je međunarodne nagrade „Trophée International du Fair-play Pierre de Coubertin‟ za fair-play 1987. Iste godine klub nije htio prihvatiti naslov prvaka koji bi ih dopao zbog smiješne činovničke zavrzlame, koja je naslov prvaka odnijela Čeliku iz Zenice, a dodijelila Nadi; štoviše, takav naslov prvaka je glatko odbijen i prepušten Čeliku, koji je po bodovima i osvojio naslov. Od domaćih nagrada za isti slučaj, ističemo da je „Nada„ dobila i „Trofej fair play Vladimir Orešković„.
D. Šabić