S nama su danas lektorice i prevoditeljice tvrtke Terracon d.d., Anđela Slišković i Gordana Dujmović. Možda nije uobičajeno raditi intervju s osobama koje se bave vašim poslom, ali upravo zato smatramo da bi bilo interesantno postaviti poneko pitanje o onome čime se bavite, uzimajući u obzir činjenicu da je vaše zanimanje marginalizirano.
Drago nam je što ste pronašli vremena, osobito zato što znam da vam ga uvijek nedostaje. Pa kako izgleda vaš tipičan dan ovdje?
– Naš posao se sastoji od mnogo stvari, a sve su usko povezane s hrvatskim i engleskim jezikom, točnije, lekturom i prevođenjem tekstova za mnoge portale, a prvenstveno za Terracon News koji, kao što znate, promiče kulturne vrijednosti i zdravi način života u svakom smislu. No, evo i odnedavno smo se uključili u samo pisanje tekstova, esejskog tipa, što baš i nije tipično za ovakve medije.
– Dakle, naš tipičan dan obuhvaća lekturu i prevođenje članaka koji će biti objavljeni. Zapravo, mi smo završna karika u lancu prije nego što tekst ugleda svjetlo dana. No, budući da nam opseg posla pokriva različita područja i ima ga dosta, teško da možemo govoriti o klasičnom radnom vremenu. Bilo da se radi o lekturi, prijevodu ili pisanju tekstova, naš posao kao da nema radno vrijeme. Uvijek se može još nekako drugačije nešto izvesti, kazati.
Pa evo, u skladu s tim, koliko vam otprilike treba vremena za lekturu, prijevod i pisanje tekstova?
– Lekture su nešto jednostavnije, i sve to uvijek ovisi o nekoliko faktora – autoru teksta, našoj informiranosti o određenoj temi, a i jezičnim problemima s kojima se susrećemo, koncentraciji naravno. Nije to matematička formula gdje se jedno pravocrtno zamjenjuje drugim po nekim formulama. Može se tako dogoditi da za lekturu članka od 2 kartice potrošimo nekih 15 minuta, a može oduzeti i 45 minuta, pa čak i duže, ovisno o već navedenom.
– Prijevodi su druga priča i zaista zahtijevaju veliku koncentraciju i brisanje svakog „ja“ te unošenje doze kreativnosti. Tu vrijeme ima još manju ulogu.
– Pisanje je pak živi organizam, pretakanje misli u riječi, ali i rezultat određenog trenutka, inspiracije i „kočnica“.
Što vam je zanimljivije – lektoriranje, prevođenje, pisanje?
– Prevođenje, jer iako nismo (uvijek) autori tog teksta, autori smo prijevoda i u njemu na nenametljiv način dajemo dio sebe. Osim toga, to je mukotrpan posao i mogli bismo reći, pokriva sva tri područja.
Koji su vam sljedeći koraci na poslovnom planu?
– Već smo se počeli razvijati u tom smjeru. Naime, pišući tekstove obrađujemo teme koje su svima poznate, ali na poseban način, pomalo esejistički da, ali to i nedostaje novinarstvu i hrvatskom društvu, i sve to u suradnji s gosp. Jurom Brekalom. Želimo ojačati izdavačku scenu koja je nepravedno izgubila na važnosti u posljednjih nekoliko godina.
Hvala vam na ovom razgovoru i želim vam puno uspjeha u daljnjem radu.
Više u kategoriji: obrazovanje, književnost
D. Šabić, mag. nov.