– Preskup je smještaj ili ga nema. Ne može čovjek koji dođe u Dubrovnik plaćat’ smještaj tri, četiri tisuće kuna a radit za pet ili šest. Dok plati račune i gorivo, sve što zaradi ostavi tu. I do gazde je, neki su dobri neki loši, a ima i onih po sredini. Ljudi imaju negativna iskustva. Dođe i odradi dva mjeseca u sezoni a ne dobije plaću. Gazda uzme milijun kuna po sezoni, a radniku ne da plaću. Ljudi se opeku jednom i ne vrate se – kaže nam Slavonac, već devetu godinu Dubrovčanin. Kod poslodavca mu je dobro, kaže, ’90 posto je zadovoljan’.
– Imamo OK plaću u odnosu na ostale. Zamisli one s plaćom od 5 tisuća kuna! Dok platiš stan i režije, nemaš što jesti – kaže nam ovaj djelatnik u turizmu i otkriva kako je prosjek plaća u ugostiteljstvu 5500 kuna, pet je minimum. Napojnica je relativna stvar, ‘nekim gostima nije u navici ostavit bakšiš’.
– Nama jest kunu dvije u kafiću, deset, dvadeset kuna u restoranu. Možeš imat jedan dan 20 kuna, jedan sto a treći ništa. Ne možeš stanarinu namirit’ od bakšiša’ – odgovara na upit može li onih 10 posto do potpunog zadovoljstva poslom nadoknaditi napojnica.
– Uvijek su problem uvjeti. Više se cijeni radnik sa strane nego domaći. Radi se za istu plaću, a radniku sa strane se još plati smještaj i hrana pa ispada da on ima 10, a ti 6 tisuća kuna plaću. Normalno da nitko ne želi tako radit’.
– Ne fali radne snage, nego budala za radit’ džabe. Ako ovu sezonu izvučemo, bit će to kroz iglene uši – dobacuje nam jedan sugrađanin u prolazu.
Cijeli članak možete pročitati na: dubrovacki.slobodnadalmacija.hr