Jedna od zajedničkih karakteristika svih ljudi je zasigurno želja za putovanjima i otkrivanjima novih prostora, mjesta, kultura. Svi smo drugačiji, pa su nam različita mjesta zanimljiva, no zasigurno postoje razlozi zašto su neke destinacije posjećenije od drugih. Ne samo zbog baštine i količine ponude koju nude posjetiteljima, već zbog atmosfere i ugođaja – to je činjenica koja podsvjesno utječe na njihove dojmove o mjestima.
Mene su uvijek fascinirali gradovi koji žive, ulice i trgovi puni životom i ljudima, neiscrpno iz dana u dan… U mnogim putovanjima neke od najupečatljivijih trenutaka na mene je ostavio jedan trg grada Rima.
Po dolasku u Rim moj glavni cilj bio je uživo vidjeti i doživjeti sve trgove i građevine o kojima sam čitala i na slikama gledala godinama… Naravno, zadnja na listi ostala je Piazza Navona, jer grupa s kojom sam išla nije imala sluha za moje pretjerane želje. I tako se ja prvom prilikom iskradem i trčećim korakom preateći na karti markerom prethodno ucrtan isplanirani put odem proživjeti svoj san… Nikad neću zaboraviti trenutak kad sam iz zadnje ulice ušla na taj trg… Za takav prizor riječi ne postoje. Znam, vjerojatno sam poprilično subjektivna i zasigurno neće mnogi doživjeti isto što i ja – ali za mene to je bio doživljaj putovanja.
Zapravo, pored svih zanimljivosti, povijesnih, kulturnih znamenitosti, posjećenih atrakcija grada, mene je zaokupila samo jedna priča… O trgu, životu… Ono što moju opsesiju čini opravdanom – je jednostavno osjećaj, pripadanje. Taj prostor Vas prigrli, udomi, postanete dio njegove priče, dio slike grada. Kao da ste uvijek pripadali ondje. I svi namjerni i slučajni prolaznici, posjetitelji, radnici i stanovnici.
To je ono što me, kad putujem, oživi, ispuni radošću i vedrinom, koju ću ponijeti sa sobom iz mjesta koje posjećujem. Dašak svijeta negdje drugdje. Osjećaj koji ćete nositi u sebi zauvijek.
Više u kategoriji: Trgovima i ulicama
A. Vlaić, mag. ing. arh.