Vjerujete li u one priče kada nešto jako želite i kada širite pozitivnu energiju da vam se to i ostvari. Moja je želja bila putovanje. Putovanje na posebnu destinaciju koja će me ostaviti bez daha. Mjesto prepuno lijepih stvari sa prefiksom ‘naj’. Nekako sam znao da će se taj trenutak dogoditi. I dogodio se početkom ove godine. Ne možete zamisliti moje oduševljenje slijetanjem na jedan od dva aerodroma tog dalekog grada. Čim sam stigao na aerodrom moja je viza već bila spremna i cijela procedura ulaska u zemlju trajala je nekoliko minuta. Sav veseo i pomalo zbunjen izašao sam iz aerodromske zgrade potražiti svoga vozača i tu me je dočekalo prvo iznenađenje. Sa desne su strane stajale žene, a sa lijeve muškarci. Svi oni nekog su dočekivali, ali na odvojenim stranama. Uskoro sam pronašao svog vozača. Ljubazno mi se obratio rekavši da će me odvesti do hotela. Put nas je vodio glavnom ulicom Sheikh Zayed Road koja opisuje ovaj mega grad u svoj svojoj raskoši. Ali to je tek početak. Neboderi su se nizali jedan za drugim, a sunce u zalasku reflektiralo je fantastične svjetlosne figure po cesti i okolini. Inače sam ljubitelj velikih građevina, ali ovdje su zgrade toliko predimenzionirane da izazivaju strahopoštovanje. Osjećaj da su se neboderi nadvili nad vas i prijeteći vas motre prati vas cijelim putem. Uskoro smo stigli do hotela gdje me je čekalo drugo iznenađenje. Ljubazno osoblje hotela odmah mi je bez mojeg traženja kopiralo vizu i dalo mi kopiju da mi se nađe pri ruci. Kada sam krenuo prema liftu zaposlenici hotela zaduženi za održavanje izašli su iz lifta da bi me propustili da odem do svoje sobe dok su oni čekali drugi. Noć pred spavanje prošla je puna dojmova.
Veličina aerodroma poput kakvog shopping centra, sa izloženim luksuznim automobilima, ljudi umotanih u tradicionalne bijele odore, čistoće ulica, impresivnih luksuznih zgrada i ljubaznog osoblja hotela.
Sljedećeg jutra veselio sam se doručku. Znate ono kad ste u hotelu pa imate serviran švedski stol prepun lijepo složenih namirnica. Čini mi se da nema čovjeka na planeti koje ne voli taj osjećaj biranja ponuđenih ukusnih toplih peciva i hrane za početak dana. Taj me je osjećaj držao sve do trenutka dok moj prvi zalogaj nije krenuo. Bilo je drugačije. Dosta drugačije. Zastao sam pomalo razočaran. Hrana ima drugačiji okus. Nisam nešto previše izbirljiv, ali nisam se toga jutra najeo. Trebalo se naviknuti. Od toga je dana bilo jasno da ću morati pomno istražiti arapsku kuhinju ili se hraniti u brendiranom fast foodu.
Imao sam privilegiju imati osobnog vozača ali vjerujte taksi je toliko jeftin da bi ponekad jednostavnije bilo na destinaciju otići plativši 30-40 kn nego čekati službeno vozilo. Da, dobro ste vidjeli 30-40 kn je cijena prosječne vožnje. Najskuplja koju sam platio iznosila je 42 AED ili 70 kn, ali vjerujte mi, to je već bila ozbiljna udaljenost. A zašto bi taksi i bio skup kada litra benzina košta 2,5 kn. Gorivo za svu gomilu luksuznih automobila koji jure po cesti sa dvocifrenom potrošnjom uopće nije neka stavka za njihove vlasnike. U nekom sam trenutku koristio rent-a-car i plaćao pun rezervoar za veliki auto oko 160 kn.
Sunce je već mamilo vani iz hotela pa sam odlučio otići u lokalni obilazak grada, tj. kvarta u kojemu sam boravio. Grad se paralelno širi na nekoliko lokacija tako da zapravo ne postoji centar. Dijelovi su grada nazvani po određenim specifičnostima. Moj se dio zvao Tecom ili Internet city. Uskoro sam naučio da se i drugi dijelovi grada zovu po specifičnostima toga djela. Dubai Marina zbog marine za jahte, Motor City ima trkaću stazu za automobile i motore, Sport City ima sportske terene i stadion za kriket, u Media Cityju smjestile su se najpoznatije TV kuće, medijske agencije i sl. Nadobudno sam krenuo pješice u obilazak svog kvarata fotografirajući svojim mobitelom sve oko sebe da bih ubrzo zaključio da to stvarno nema smisla. Udaljenosti su toliko velike da vas pješački obilazak baca na koljena već nakon sat vremena hodanja po tom žarkom suncu. Dakle, jednostavnije je podignuti ruku zaustaviti jedan od mnogobrojnih taksija i krenuti u obilazak. Ili možda otići u metro. Vjerujte, imao sam osjećaj da sam ulaskom u stanicu metroa ušao na aerodrom. Stanice su jako lijepo dizajnirane i plijene pažnju svojim izgledom. Snalaženje u njima dosta je jednostavno. A cijena je tek prava sitnica, otprilike od 6 do 12 kn, ovisno o destinaciji.
No, nije sve u Dubaiju tako jeftino. Jedan od najskupljih izdataka je stanarina. Želite li iznajmiti stan na kraći period, što znači dnevno ili mjesečno, za prosječni jednosobni stan platit ćete oko 12 000 kn na mjesec. U tu cijenu su vam uračunati troškovi vode struje plina i klime. Naravno, za tu će cijenu vaša zgrada imati bazen na krovu ili dva kao u mojem slučaju, ili u najmanju ruku, bazen ispred zgrade. Naravnu, imat ćete teretanu, saunu i jacuzzi uključen u tu cijenu. Također, vaša će zgrada imati i zaštitara u samoj zgradi, ali i u kvartu. Sve je pod video nadzorom tako da ukoliko poštujete pravila ponašanja, možete biti potpuno mirni da ste u jednom od najsigurnijih gradova na svijetu. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima stopa kriminala je jako mala ili ga zapravo i nema. Svaku nepravilnost rješava policija. Policija je inače vrlo susretljiva i jako ljubazna pa su spremni i pozirati u luksuznim automobilima radi fotografiranja sa mnogobrojnim turistima.
Nakon nekoliko dana boravka u hotelu iznajmio sam stan. Pogled u popodnevnim satima bio je veličanstven. Vidjeli su se važniji dijelovi grada i pustinja. Takvih prizora imate svugdje. U koju god zgradu da dođete pruža vam se neodoljiv pogled na okolicu. Iako je pogled sa dvadesetog kata lijep, neusporediv je s onim kojeg ćete doživjeti ako ste se odlučili popeti na Burj Khalifu. Lift nas je vrtoglavom brzinom odveo na 124. kat odakle se pružao veličanstven pogled na fontanu i najveći shopping centar na svijetu. Odavde se vidi sve. Imate osjećaj de vidite cijelu državu. Ljubazni domaćini će vam ispričati razne priče vezane za gradnju i pokazati najvažnije građevine u okolici. To će vas zadovoljstvo za dvije osobe koštati 500 dirhama ili 830 kn. I naravno, dobit ćete VIP tretman. Burj Khalifa visok je 163 kata ili 828 m, čime je upisan u Guinnessovu knjigu rekorda kao najviša zgrada svijeta.
Dubai Fontana odmah ispred najviše zgrade na svijetu i najvećeg shopping centra plesat će u ritmu glazbe za vas svakih pola sata. I to je nešto što stvarno ne smijete propustiti. Tisuće turista svaki dan dolazi vidjeti čarobnu igru vode i svjetla, a najspektakularnija je u večernjim satima. U ovaj raskoš uloženo je preko 200 milijuna dolara.
Kada ste odlučili vidjeti posljednje dvije opisane atrakcije, svakako ne smijete propustiti niti najveći shopping centar na svijetu, Dubai Mall. Možete li zamisliti što sve ima u 1 200 dućana smještenih na jednom mjestu? Naoružajte se strpljenjem i krenite u obilazak. Strpljenjem jer će vas silna gužva i mnogobrojni izlozi izluđivati, barem mene jesu, da se uopće ne možete skoncentrirati na pojedinačne stvari. A onda, hodajući tako do iznemoglosti ugledam akvarij sa najvećom staklenom površinom na svijetu. Nakon svakojakog šušura kojeg ćete u centru doživjeti, akvarij je stvarno praznik za oči. Možete stajati satima i gledati kako pored vas plivaju razne vrste čudesnih riba.
Ako ste kojim slučajem došli vašim ili iznajmljenim automobilom u centar, bolje vam svakako dobro zapamtiti gdje ste ga parkirali, jer među tisućama automobila koji tu dolaze svaki dan teško ćete pronaći svoj. Naučivši tu lekciju, toga dana sam došao taksijem. I nakon odrađenog shoppinga krenuo sam ka glavnom izlazu iz centra. Ljudi su stajali u redu čekajući na svoj taxi. Ljubazno osiguranje reguliralo je promet taksija koji su stalno dolazili ukrcavati ljude, a odmah pored nas mogli smo uživati u najluksuznijim automobilima koje sam ikada vidio koji samo dođu iskrcati svoje suvozače. Uglavnom su to bile žene i djeca bogatih žitelja Dubaija. Čekajući tako u redu na taxi, u jednom se trenutku ispred ulaza zaustavila tri bijela mercedesa i iz jednog od njih glavom i bradom izađe sam šeik Muhamed bin Rašid Al Maktum. Stigao je sa svoja četiri prijatelja u Dubai Mall bez ikakve pratnje, bez policijske patrole, bez zaustavljanja prometa, bez zaštitara… U kasnijim razgovorima sa mojim arapskim prijateljima rekli su mi da je on toliko omiljen u njihovom gradu da mu zaštita nije niti potrebna. Prošlo je otprilike 20-ak minuta i šeik se ponovno pojavi izlazeći iz Dubai Malla, ali sada sa povećom pratnjom stotina turista koji su užurbano trčkarali oko njega pokušavajući uloviti bilo kakvu fotografiju. Šeik Mohamed u Dubaiju, koji je jedan od sedam emirata, ima apsolutno moć. On je vizionar nastavljajući započeto svojega oca i napravio je od pustinjske zemlje svjetsko čudo koje bilježi samo rekorde u svakom smislu, a ponajviše onom arhitektonskom.
A kako ga Emiraćani ne bi i voljeli kada štiti i voli svoj narod. Ako Emiraćanin oženi Emiraćanku na poklon od šeika dobije luksuznu vilu i milijun dolara na bankovnom računu. Kako lokalnih stanovnika ima jako malo u odnosu na 200 drugih pridošlih nacija, te kako bi očuvao svoj narod od asimilacije sa drugima, šeik je odlučio darovati svoje sugrađane. Također, država puno ulaže u edukaciju svojih mladih ljudi i plaćaju im školovanje u najboljim svjetskim školama.
U Dubaiju nema poreza tako da ukoliko želite poslovati u tom gradu možete krenuti nakon plaćenih pristojbi u roku dva dana. Platit ćete samo taksu na registraciju firme i vašu poslovnu vizu. Dalje vas nitko ne dira. Sretno u poslu, ali nemojte isplatiti plaću ili izdajte ček bez pokrića, u gadnim ste problemima. Vaša će firma biti automatski zatvorena, vi u zatvoru, a onda i izbačeni iz zemlje. Kazne su rigorozne, ali sve u svrhu brzog obrtaja kapitala.
Prijatelj me poveo u kupovinu polovnog automobila u Dubai Car Market. U nedogled se nižu automobili luksuznih sportskih marki, limuzina i poneki oldtimer i to za vrlo povoljnu cijenu. Ljubitelj sam luksuznih terenaca i za oko mi je zapeo Cadillac Escalade star 6 godina. Njegova je cijena bila 125 000 kn. Znajući da je novi takav u Europi oko 500 000 kn, ovo i nije neka cijena. Kada ste auto uplatili, ako želite ljubazni prodavači će vam obaviti sve papirnate formalnosti, tj. registrirati auto i dovesti na vašu adresu.
Kada smo već kod dostave, u Dubaiju je sve na dostavu i to besplatno. Čak i McDonalds jedino ovdje na svijetu radi dostavu. Taj dan nakon povratka iz shoppinga stigao sam kući umoran i gladan. A frižider me nije iznenadio izborom za večeru. Ali vjerujte mi, nije to nikakav problem. Nazovete Blue Mart lanac trgovina, telefonom kažete vaše prehrambene želje i dostava će vam biti obavljena kroz 45 minuta na vaša vrata, i to besplatno. I ne samo to. Ako biste htjeli otvoriti račun u jednoj od tamošnjih banaka, također ćete imati besplatnu dostavu kreditne kartice na vašu adresu u dogovoreno vrijeme.
Mobitel je jako važna stavka kada boravite ovdje. Bolje vam je izgubiti sve dokumente nego mobitel. Ako ste prekoračili dozvoljenu brzinu vašim ili iznajmljenim automobilom na vaš će mobitel, nakon što vas jedna od stotina kamera uslika na cesti u roku od jedne minute, stići obavijest da ste dužni platiti kaznu za prekoračenje brzine. Nećete dobiti pismenu obavijest, a ako to ne platite nećete više moći registrirati vaš automobil za iduću godinu a rent-a-car će se naplatiti od vašeg depozita.
Vrijeme u Dubaiju je uvijek sunčano. U mojih nekoliko mjeseci boravka doživio sam samo jednu kišu. Ušao sam u trgovinu sa hranom, kapljice kiše su počele padati, a kada sam izašao, kiša je već prestala. Ono što je bilo zanimljivo u tom trenutku jest da su ulice bile preplavljene vodom. Nisam vidio nigdje sustave odvoda. Ali nakon već 15-ak minuta, sva je ta voda nestala. Temperatura zimi u Dubaiju je vrlo ugodna za život, a ljeti se penje do nevjerojatnih 50 stupnjeva. Srećom, tamo je sve klimatizirano uključujući čak i autobusne stanice. Hodanje po ljetnom suncu učinit će vas mokrim već od izlaska iz vaše zgrade do automobila.
U Dubaiju ima i Hrvata. Svi su oni tamo na privremenom radu. Toliko je grad u ekspanziji da dnevno dolazi stotine ljudi tražiti bolji život. Najviše ih je iz MENA regije, ali ima ljudi iz cijeloga svijeta. Kada sam se preselio u svoj iznajmljeni stan, nisam se ni nadao da će moj prvi susjed u neboderu do mojega biti moj dragi prijatelj Marko Zirdum, profesionalni fotograf sa respektabilnim iskustvom na području umjetničke fotografije. Boravi tamo već tri godine i kaže da je zadovoljan.
U Emiratima je alkohol zabranjen, ali vlada je omogućila da se smije konzumirati na za to predviđenim mjestima. A to su klubovi. Svi su klubovi smješteni po hotelima i sve zabave odvijaju se tamo. Ali provode uz alkohol masno ćete platiti. U takvom jednom klubu pivo npr. košta nevjerojatnih 70 kn. I sada, ako ste s društvom pa želite i “zavrtjeti turu”, morat ćete duboko posegnuti u džep. Premda im vjera ne dozvoljava, naši su se domaćini pobrinuli da se ljudi drugih nacija ne osjećaju zakinuto, ali uz određene ustupke.
Na javnim mjestima u Dubaiju muškarci ne smiju hodati bez majice bez obzira na vrućinu, a žene moraju imati pokrivena ramena i koljena. Arapkinje tradicionalnijh nazora cijele su pokrivene, ali ispod dugih crnih haljina krije se ekskluzivna dizajnerska odjeća. Takva se odjeća jedino pokazuje na zabavama i balovima u kojima ne prisustvuju muškarci.
I tako bih o različitostima mogao pisati u nedogled, ali jedno je najvažnije. Ovi ljudi pokazali su nam kako pustinjski pijesak mogu pretvoriti u oazu i kako treba cijeniti ono što imaš. Sustavi vrijednosti postavljeni su po strogim pravilima prema kojima, ako ih poštuješ, možeš lijepo i ugodno živjeti.
piše i foto: Marijo Krišto