Selicama se nazivaju životinje koje pojedina godišnja doba provode u različitim područjima. No, kako je ova pojava najpoznatija kod ptica, najčešće se pod ovim nazivom misli upravo na njih, nazivajući ih pticama selicama . Procjenjuje se da se godišnje seli oko 50 milijardi ptica, od toga oko 5 milijardi između Europe i Afrike.
Mnoge ptice selice koje u područjima srednje Europe provode ljeto, zimi odlaze u topliju južnu Europu ili sjevernu Afriku. Takve vrste nazivaju se selicama na kraće udaljenosti. Druge odlaze u južnu Afriku i smatra ih se selicama „dugoprugašima“. Pored toga, u područja srednje Europe na zimovanje dolaze neke ptice iz Skandinavije ili Sibira. Tako mnoge arktičke vodene ptice zimuju na obalama Sjevernog mora i uz njene pritoke. I mnoge pjevice sjeverne i istočne Europe dolaze u topliju unutrašnjost zapadne i srednje Europe. Vjeruje se da se za orijentiranje koriste magnetizmom i konstelacijom zvijezda. Još jedan razlog da ptice ljeti idu na sjever je i dužina dnevne svjetlosti. Bitno duže vrijeme insolacije omogućuje im i duže vrijeme za potragu za neophodnom hranom što je vrlo povoljno za podizanje mladunaca. Za praćenje seobe ptica koristi se prstenovanje, uključujući i dokumentaciju o tome. Za orijentiranje na svom putu, selice koriste svoj unutarnji kompas, ali i položaj sunca i zvijezda. Sposobnost ptica „vidjeti“ UV svjetlost omogućuje im orijentaciju prema položaju sunca i kad je ono prekriveno oblacima. Neka istraživanja ukazuju da se ptice za orijentaciju služe i markantnim objektima u okolišu kao što su autoputovi, svjetla gradova, tok rijeke, planinski niz… Kako bi izdržale prevaljivanje velikih udaljenosti bez stanki za hranjenje, ptice koriste masne zalihe koje su sakupile prije početka seobe. Da bi dobile dovoljno energije čak dijelom koriste i bjelančevine vlastitih unutarnjih organa. Kod ovog procesa izgaranjem masnoća i bjelančevina oslobađa se voda što u značajnoj mjeri smanjuje njihovu potrebu za vodom.
I za kraj, zanimljiv podatak – u rujnu 2007. godine iznesen je podatak da je ženka jedne vrste šljuka (s oznakom „E7“) preletjela 11.500 km dug put od Aljaske do Novog Zelanda bez zaustavljanja i odmora. Ptica je bila jedna od više njih opremljenih s odašiljačem. Time ova ptica drži, koliko je poznato, rekord u neprekidnoj dužini leta ptica selica.
D. Šabić