Prvi je dan zime, najhladnijeg godišnjeg doba koje započinje 21. prosinca u kojemu dani traju kraće od noći, a priroda je uspavana u skladu s niskim temperaturama.
Što su nam donijela fizička i znanstvena istraživanja?
Zemlja se okreće oko Sunca jednom u godini dana, a kako je ta putanja eliptična tako se i udaljenost Zemlje od Sunca pri tome mijenja. Sukladno s tom činjenicom, mijenja se i količina topline koju Zemlja prima od Sunca tijekom godine. Zemlja se također vrti oko svoje osi, koja je nagnuta za 23°27′ (23 stupnja i 27 minuta) u odnosu na ravninu kruženja oko Sunca. Zima nastupa kad je određena polutka (sjeverna ili južna) najmanje izložena Sunčevim zrakama, neovisno o odaljenosti od Sunca. Zima na sjevernoj polutki nastaje se kad je Zemlja najbliže Suncu, dok je tada na južnoj polutki vruće ljeto.
Fizikalno, Sunčeve zrake u zimi padaju pod većim kutom od ravnine kruženja, čime se konstantna energija koju dotična polutka dobiva od Sunca dijeli na veću površinu, što zajedno s većim putem kroz atmosferu koji ta toplina prolazi daje kao rezultat manje primljene topline po jedinici površine i nižu temperaturu, tj. zimu.
Iako je zima kalendarski stigla, snijeg možemo gledati samo na slikama, koje nas vraćaju u ugođaj zime kakva je nekad bila.
Početak zime obilježio je Sinj s minus devet stupnjeva Celzijevih u sedam sati, a u isto vrijeme Split je suncem okupan na plus devet. Pa tko voli, neka izvoli.
