U Vranjicu predstavljena je jedna vrlo zanimljiva knjiga naslova Obitelj Grgić-Lujini iz Vranjica autora Vedrana Grgića koji je iz obitelji Grgić, najstarije loze obitelji koja živi još od daleke 1647. godine u Vranjicu. I dr. Dušan Kečkemet kao autor knjige „Vranjic kroz stoljeća“ napisao je kako je obitelj Grgić jedna od najstarijih doseljenih obitelji u Vranjic još daleke 1647., te je jedna od rijetkih koju se da pratiti u kontinuitetu.
Knjigu su predstavili na teraci kuće obitelji Grgić uz rodbinu i prijatelje, poznata splitska arhitektica Tonka Klemenčić, inače iz obitelji Grgić i sam autor knjige Vedran Grgić.
Sam autor istaknuo je kako mu je želja bila da sa ovom knjigom, obiteljskom kronikom, posebno danas kada vlada opća obiteljska erozija, da koncizan i argumentiran odgovor na opravdana pitanja naših mlađih odakle smo, čiji smo i tko smo.
U nastavku donosimo misli i želje autora kada je odlučio pripremiti i napisati ovu uistinu zanimljivu obiteljsku kroniku te vječne i trajne fotografije…
(Obiteljska kronika)
Vrijeme neumoljivo prolazi, naprosto bježi. Sa sobom odnosi sve, te prepušta zaboravu ljude, prilike u kojima su živjeli i događaje koje su doživljavali. Cijeli taj proces još je više potenciran danas, kada vlada opća erozija obitelji radi raseljavanja uzrokovanog novim načinom života i novim trendovima. Moj otac i ja sve smo to uskoro sponzali i došli do zaključaka da je vrijedno nekako zaštitti tu našu obitelj, od tog virusa i praha zaborava. Počeli smo ažurno prikupljati podatke o našoj obitelji. Listali smo stručnu literaturu, kontaktirali smo sa kompetentnim ljudima, posječivali smo muzeje i razgovarali sa starijim članovima naše obitelji. Iz godine na godinu obiteljska arhiva se večala. Pred njegovu smrt obećao sam mu da ću nastaviti sa tim poslom istim žarom i ljubavi do obitelji, kako smo to već skupa radili, te da ću jednom sve to i objelodaniti kao dar i uspomenu na našu obitelj. U ožujku ove godine tako sam prikupljeno gradivo dao u tiskanje pod naslovom “OBITELJ GRGIĆ-LUJINI IZ VRANJICA”. Moja knjiga, odnosno ta naša obiteljska kronika napisana je posve amaterski i nema nekih povijesno znanstvenih ambicija, budući da sam sve povijesnoga, što je zadesilo našu obitelj preuzeo iz već objavljene stručne literature. Isto tako knjiga nema ni nekih komercijalnih ambicija, budući da je namjenjena isključivo članovima naše obitelji.
Dr. Dušan Kečkemet jednom je napisao da je naša obitelj jedna od najstarijih doseljenih u Vranjic daleke 1647. godine. Još je napisao da je jedna od rijetkih koju se da pratiti u kontinuiteti. Tako ova moja knjiga obuhvaća vrijeme od 1600. godine do danas, od našeg najstarijeg pretka do naših najmlađih, rođenih 2012. godine. Moja isključiva želja, namjera, bila je da zaboravu istrgnem uspomenu na ljude, naše pretke na prilike pod kojima su živjeli i događaje koje su doživljavali, da istrgnem zaboravu kontinuirani rast i uspon naše obitelji, uspon koji je dosegao vrhunac između dva rata, kada je naša obitelj postala jedna od viđenijih obiteljskih zajednica Splitskoga bazena. Obitelj je pored sudjelovanja u večim gospodarskim poslovima (gostinstvo, pilotaža u Kaštelanskom zaljevu, ribarstvo, tupinolom, spašavanje potopljenih brodova, gradnja tvorničkih obala) bila i prva u državi koja je izgradila ribnjak večih razmjera i uzgajalište školjki, te dobivala razna priznanja kako za svoj uspjeh, tako i za radišnost i inovativnost. Na žalost, dugi rat, a posebno komunistički režim, koji je bio instaliran nakon njega, bili su kobni za njen nadaljni razvoj.
U svojoj kjnizi nisam mogao mimoići ni Vranjičku crkvu, koja je kroz stoljeća davala utjehu Vranjičanima. Vranjička crkva sv. Martina ujedno je i galerija u malom, koju je vrijedno posjetiti. Naime, freske koje krase unutrašnjost crkve jednako su vrijedne i kvalitetne kao freske u crkvi sv. Marka u Zagrebu. Ta umjetnička ostvarenja djelo su velikog hrvatskog slikara Joze Kljakovića, koji je kršten upravo u crkvi sv. Martina. Meni su te freske posebno značajne jer su djelo ujaka moje pokojne matere.
Iskrena želja sa ovom knjigom, obiteljskom kronikom, posebno danas kada vlada opća obiteljska erozija bila je da dam koncizan i argumentiran odgovor na opravdana pitanja naših mlađih “ODAKLE SMO”, “ČIJI SMO” i “TKO SMO” te da istrgnem zaboravu i vrijednosti koje su gajili naši stariji “PRAVEDNOST”, “RADIŠNOST”, “LJUBAV DO OBITELJI”, “ZAJEDNIŠTVO” i “SAMOSTALNOST”, dakle vrijednosti koje bi valjalo i danas slijediti. Vrijedno je istaknuti i to, da smo si zamislili promociju knjige izvršiti krajem mjeseca kolovoza na teraci obiteljske kuće u Vranjicu, na organiziranom domjenku gdje bi se okupili baš svi, cijela obitelj, osim onih koji zbog starosnih tegoba ne mogu doći. Veoma se veselimo susretu na koji će doći svi naši (iz Zadra, Splita, Zagreba, Ljubljane, Rijeke, Jelse te dakako i onih koji još žive u Vranjicu), na kojem će naši mlađi imati priliku da se bolje upoznaju i zbliže svoje obiteljske veze. Vjerujem da će tako ojačati i osjećaj pripadnosti toj velikoj obiteljskoj zajednici, na koju je vrijedno biti ponosan.
Više u kategoriji: vijesti dopisnika
Tekst i foto: Vedran Grgić