Godine 1945. osnovan je Narodni muzej koji se sastojao od Etnografskog i Prirodoslovnog odjela. Osnovicu zbirki Etnografskog odjela činilo je dvjestotinjak različitih predmeta (tekstil, nakit, oružje i drveni predmeti), tj. zbirka Dušana Jurkovića, pravnika, koji je bio i prvi upravitelj Narodnog muzeja. Muzej je bio smješten u privatnoj vili u predjelu Brodarica. 30. travnja 1950. uz stručnu pomoć djelatnika zagrebačkog Etnografskog muzeja, posebno profesorice Marijane Gušić, otvoren je Etnografski odjel u Gradskoj straži. Etnografski muzeji u Zagrebu i Splitu posudili su tom prilikom 70 predmeta na kraće vrijeme. Vlastitih izloženih predmeta bilo je 29. Materijal je bio podijeljen na dinarsko i jadransko područje. Izloženo je 9 kompleta nošnji, tekstilnih rukotvorina, nakita te veći broj najljepših tkanih pregača.
Godine 1951. Etnografski odjel broji tristotinjak predmeta od kojih mnogi postaju i dio stalnog postava. Krajem 1951. godine u Etnografskom odjelu zapošljava se etnologinja Olga Oštrić. Njenim dolaskom započinje stručni muzejski etnološki rad. 1.1. 1952. godine Etnografski odjel postaje samostalni muzej, a 1962. ponovno ulazi u sastav Narodnog muzeja. Pedesetih i šezdesetih godina prikupljen je najveći broj predmeta te se već kroz to vrijeme uviđa da je Gradska straža premali prostor za Etnografski muzej. Razmišlja se o prostoru stare bolnice, izrađuje se projektna dokumentacija i maketa novog Etnografskog odjela, ali ne dolazi do realizacije. Etnografski odjel prikuplja tradicijsku seosku kulturu sjeverne Dalmacije koja se dijeli na dinarsku i jadransku. Svi postavi naglašavali su specifičnosti tih kultura prikazujući ih kroz različite teme.
Djelatnost Odjela započinje krajem prošlog stoljeća, a etnografski postav vraća se tek 2004. u Gradsku stražu izložbom Etnološke osobitosti sjeverne Dalmacije koja pokušava što cjelovitije prikazati seosku tradicijsku kulturu sjeverne Dalmacije. U prizemlju Gradske straže izloženo je najviše fotografija iz praktičnih razloga jer prizemlje služi i za druge izložbe, pa se etnografski postav mora povremeno skidati. Na katu je prikazana kultura stanovanja. Povremene tematske izložbe Etnološkog odjela održavaju se u Gradskoj loži. Etnografski odjel mijenja naziv u Etnološki odjel 1994. godine. Od 1975. godine Odjel vodi stručnu brigu o Etnografskoj zbirci u Velom Ižu. Tu zbirku prikupile su učiteljica Neda Sutlović i mještanka Velog Iža Danica Pekić. Godine 1994. ta zbirka postaje područna zbirka Narodnog muzeja Zadar. Vrlo vjerno prikazuje tradicijsku kulturu Velog Iža. Posebno je istaknuto iško lončarstvo jer je Veli Iž bio značajni centar lončarstva ručnog lončarskog kola.
Osim prikupljanja predmeta i podataka o predmetima, te podataka o cjelovitoj tradicijskoj kulturi sjeverne Dalmacije, prikazivanoj kroz različite tematske izložbe, Etnološki odjel prikuplja i foto, dia i audio dokumentaciju, te stare razglednice koje tematski pripadaju seoskoj tradicijskoj kulturi sjeverne Dalmacije i njenom doticaju s gradom (Zadrom). Posebno je značajna i filmska dokumentacija koja je uglavnom nastala u suradnji s Etnološkim zavodom Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kroz filmsku dokumentaciju zabilježeni su različiti oblici rukotvorstva i zanata karakteristični za sjevernu Dalmaciju i neki običaji, npr. običaji Velikog tjedna u Novigradu i običaji vezani uz transhumantno stočarstvo sjeverne Dalmacije.
Spoznaja da se etno baština najbolje upoznaje kroz aktivno usvajanje usmjerila je Etnološki odjel prema organiziranju različitih radionica. Cilj ovih radionica je upoznavanje prvenstveno nastavnog kadra s tradicijskom kulturom sjeverne Dalmacije kao značajnim dijelom kulturnog identiteta ovog područja te mogućom primjenom i preinakama određenih segmenata u suvremenom životu. Etnološki odjel danas nije samo mjesto upoznavanja seoske tradicijske kulture sjeverne Dalmacije već i mjesto dijaloga stanovništva ovog područja s vlastitom kulturnom baštinom i traženja vlastitog kulturnog identiteta u suvremenim kulturnim i civilizacijskim okolnostima.
Izvor: zadar.travel
Više u kategoriji: kulturna baština
D. Šabić, mag. nov