Kako vrijeme brzo prolazi! Leti! Još nešto više od mjesec dana do Božića, a kao da smo jučer kitili jelke, radovali se Isusovom rođenju. Božić, taj najradosniji dan u povijesti roda ljudskog, evo već kuca na naša vrata, na naša srca. Zaboravi čovjek tada sve svoje brige i tegobe, radost mu zamijeni tugu, pruži ruku pomirnicu. Bukti ljubav. Toliko potrebna, toliko važna. Bila je jučer, danas svakako, sutra posebno.
U Imotskoj krajini Božić se oduvijek pamti po tišini, dostojanstvu, okupljanju oko obiteljskog stola. Na kućnim pragovima dočekuju se prijatelji. Blagdan je to kada se materijalno ne može nikako usporediti s mirnoćom i zadovoljstvom duha. Ima jedno mjesto u ovom dijelu Lijepe Naše koje na jedan svoj poseban način doživljava i proživljava Božić – Proložac. Živopisno staro mjesto, stoljećima odolijeva napadima bure iz ralja Badnjevica, a diči se svojim simbolom – starim mostom. I upravo ispod toga mosta u presušenom koritu rijeke Suvaje, koja je prije nego što je napravljeno umjetno jezero Ričice svojom vodom plavila plodno Imotsko polje, Proložani već petnaestu godinu zaredom pokazuju ljubav prema
Malom Isusu organizirajući žive jaslice. Prološke žive jaslice jedinstveni su spoj ljudske ljubavi naspram Malog Stvoritelja. Nikne prava Štalica, naprave se Herodovi dvori, drvene pastirske kuće, iznesu se u blagdanskoj noći Božića haljine, obuća i ostala odjeća koja neodoljivo podsjeća na biblijska vremena Isusova rođenja. Dapače, toliko je upečatljiva činjenica da je s toliko ljubavi i dostojanstva sve to prikazala mala vojska amatera.
Profesor postane pastir, gostioničar, bravar i poljoprivrednik preuzmu uloge Sveta tri kralja, estradni umjetnik postane Herod, dječica iz vrtićkih igraonica do onih većih iz đačkih klupa preobraze se u male pastire i anđele. A tek Marija, Josip i Mali Isus. Petnaest godina zaredom mijenjaju se mlade prološke obitelji u tim ulogama. Posebna je to čast da otac, majka i sinčić odigraju ulogu Svete obitelji. Vrijedni organizatori drže se reda i lokalnog zakona. Svake godine Svetu obitelj uvedu u štalicu iz drugog zaseoka, i time svi budu zadovoljni.
I tako, svake godine u 17 sati na sam blagdan Božića oživi korito Suvaje. Na stotine, tisuće radoznalih duša, širom otvorenih očiju prati kako se u tišini prološke noći lista Biblija na otvorenom. Ima ih odasvuda – iz Imotske krajine, Makarskog primorja, Splita, Dubrovnika, ravne Slavonije, inozemstva…gdje god su Imoćani pustili svoje korijene.
Krene navještenje Marije i Josipa, objava anđela o porođenju Isusa, pa na mitskom magaretu Josip i Marija odlaze u Betlehem. Putem ih prate pastirske vatre. Dolazak u štalicu i onda ono najradosnije, porođenje Isusa. I kada k tome neki od tih malaca koji će svoju ulogu Malog Isusa pamtiti cijeloga života i otvorenih očiju gledati film o tom događaju zaplače, e onda se Suvajom proliju i suze onih koji to sve skupa gledaju. Sveta tri kralja, Herod, darovi Malom Isusu, pjesma velikog pučkog zbora, anđeli u bjelini, ma tko bi sve te puste uloge nabrojio!
I za kraj te predivne priče na otvorenom, vatromet da sve one kojima su oči ostale otvorene i kojima je zastao dah, vrati u stvarnost.
Što više o tome pričati, poštovani čitatelji Terracon Newsa… Jednostavno, kada Božićni ručak privedete kraju, izljubite rodbinu, prijatelje i znance, još uvijek imate vremena iz bilo kojeg mjesta naše predivne Dalmacije sjesti u automobil i pravac u Proložac doživjeti najslađe biblijsko štivo, porođenje Isusa. Vjerujte, ako to jednom vidite i doživite, Proložac i njegove žive jaslice vidjet će Vas i sljedećeg Božića.
Tekst i foto: Braco Ćosić
