Vrhunski liječnik, odličan komunikator, autor pet knjiga, redoviti profesor na Medicinskom fakultetu u Splitu, liječnik u KBC-u Split, gospodin je i s nekoliko zanimljivih hobija kao što je letenje, prava adrenalinska avantura pored same medicine kojoj je posvetio život kako bi ljudima pomogao što ga čini posebno sretnim.
U splitskom KBC-u pročelnik je kliničkog Odjela za gastroenterologiju, a na fakultetu vodi Katedru kliničke propedeutike s kojom se ponos. Sam Hozo ističe kako je do sada napisao pet knjiga, a ova posljednja „Internistička propedeutika” prevedena je na engleski jezik te je svjetlo dana ugledala sinoć na promociji koja se održala, uz uvažene goste i veliki broj liječnika, na Medicinskom fakultetu u Splitu. Po završetku druženja zamolili smo prof. Hozu za nekoliko riječi koji je pišući knjige ugodno i znalački komunicirao sa studentima i pacijentima te stekao njihove simpatije…
– Ovo je moja peta knjiga, udžbenik, pa ću sretan i zadovoljan otići u mirovinu jer ću ostaviti nešto iza sebe, knjige iz koje će učiti buduće generacije studenata.
Na pitanje kako se osjeća kao čovjek koji svoje veliko znanje, praksu i vještinu pretoči slovom na papir znajući da će ta napisana riječ nekom poslužiti, dr. Hozo je odgovorio:
– Moram reći da pišući ove knjige koje su stručne i znanstvene, autori nemaju nikakve financijske satisfakcije, ali zato imaju jedno duševno zadovoljstvo, jedan osjećaj da su nešto učinili dobro za dobrobit svojih sugrađana jer će netko iz tih knjiga stjecati znanja koje ste vi kao autor u njih unijeli, svoje višegodišnje iskustvo koje će koristiti onima koji će čitati…
Prof. Hozo ističe da je pisanje knjige dugotrajan proces pa je citirao i Normana Mayera rekavši „da bi jednu rečenicu u štivu napisao, trebaš je tristo puta okrenuti”, znači, na svaku riječ morate paziti jer netko će iz toga učiti, ne smije stjecati kriva znanja. Dinamika pisanja jedne stručne knjige, udžbenika, je otprilike tri do šest godina, od ideje do realizacije, pa ako izračunamo takvih pet knjiga, to je gotovo cijeli radni vijek.
– Volim letjeti manjim zrakoplovima, imam licencu, to mi stvara užitak, volio sam oduvijek adrenalinske športove, ronjenje, surfanje, skijanje, sve ono što me je relaksiralo nakon višesatnog sjedenja za računalom kako bi se na neki način „napunili” životne materije. Uz to se bavim i ekološkom proizvodnjom nekih poljoprivrednih artikala, sa svojim brodom volim ići na ribarenje s prijateljima i to je zapravo uz medicinu, moj život.
Zahvalili smo prof. dr. Izetu Hozi na ugodnom razgovoru te mu zaželjeli daljnji poslovni i životni uspjeh, te ukratko upitali razmišlja li i o šestoj knjizi, s osmijehom je odgovorio potvrdno.
Više u kategoriji: kultura , znanost
D. Šabić. mag. nov.