Usmena predaja kaže kako su za vrijeme mletačke vladavine državni službenici od siromašnih težaka u naturi naplaćivali porezne dugove. U početku su „financi” tražili kamenice s maslinovim uljem, sve dok jedan od njih u konobi nije pronašao bačvu i kušao plavac. Od tada „financi”, kada bi tražili „harač” više nisu pretraživali cijelu kuću, već bi odmah ušli u konobu i pitali za „crno vino s kojim se plaća dugove” (od talij. paga – ‘debiti’).
Do sredine prošlog stoljeća u Smokvici je dominiralo crno grožđe, a među crnim pagadebit, no „najezdom” pošipa nakon njegove zaštite izgubio se jedan dio pagadebita, a zbog nedostupnosti napuštaju se stare terase na kojima se pagadebit također uzgajao. Danas ga ima samo u tragovima, doduše, na osunčanim terasama, a ima trsova koji su stariji od 100 godina. Nešto od tih tragova sa stoljetnih trsova pagadebita stiglo je i u vinariju obitelji Kunjašić-Kunjas.
Pri kušanju, nepce je vrlo suho, umjereno masivno i ostavlja dojam gustoće oblažući i ispunjavajući svaki kutak usta. Čvrsti, stežući tanini su sveprisutni i ostavljaju intenzivnu koprenu u ustima još dugo nakon ispijanja. Dostatna razina prirodne kiseline ostaje skrivena iza mesnato-voćne sredine i primjećuje se tek u retro okusu gdje se pomalo nespretno isprepliće s taninima i oporošću te pojačava inače ugodnu i generalno poželjnu dozu gorčine. Preporučuje se uz pikantnije tjestenine i rižote, pašticadu, plemenite sireve, jače začinjenu ribu ili pečeno meso.
Više na: www.vinoteka-viola.com / www.wineshop.hr
P.Mimica, mag. ing. agr.