Imotski u svojoj staroj gradskoj jezgri ima desetke kamenih zgrada koja svaka na svoj način svjedoči o bogatoj prošlosti Grada na gori naše Dalmatinske zagore. Prošle su Imotskim mnoge osvajačke vlasti ostavljajući pečat u kulturi arhitekturi, običajima. Primjerice za vrijeme Austro-ugarske građene su mnoge kamene zgrade koje i dan danas odišu ljepotom, ali i funkcionalnošću. Ostale su i neke građevine koje su gradili Mlečani. Francuska vlast gradila je prometnice, a Imotski je svojom prirodnom ljepotom i strateškim položajem privlačio i mnoge umjetnike, arhitekte, liječnike , stručnjake raznih profila. Većina njih kada bi došli u Imotski tu bi i ostajali, oženili se i stvarali obitelji. U ovoj priči o bogatoj kulturi Imotskog spomenuti ćemo jednog liječnika koji je ostavio neizbrisiv trag svojom stručnošću, te posebno ljubavlju za Imotskim.
Liječnik dr.Josip Mladinov, rođeni Šoltanin, zamijenio je modro more sa imotskim kamenom. Došao je kao mlad liječnik, oženio se i kupio jednu od najljepših imotskih nekretnina. Onu tik uz Modro jezero . Inteligentni vizionar donio je Imotskom mnogo toga dobrog i lijepog. Sagradio je gospodarsku zgradu u kojoj je bilo mjesta za kočije i konje i dežurnog kočijaša u slučaju potrebe da odvede liječnika na intervenciju. Sagradio je i prvu javnu kupaonicu u Imotskom, sa svim ondašnjim vrhunskim sanitarnim uvjetima. I ono o čemu će u ovoj priči biti riječi, sagradio je veliku kamenu zgradu u kojoj je bila i ambulanta za pacijente , prostor za liječnika, medicinsku sestru i porodilju, babicu. Prva znana porodilja u Imotskom bila je Ruskinja prezimenom Protopopov. On je zapravo i počeo s organiziranim djelatnostima zdravstvene zaštite u Imotskom. Osim toga dr. Josip Mladinov kome se Imotski odužio i nazivom jedne ulice koja iz središta grada vodi prema imotskom Domu zdravlja, upamćen je u memoriji mnogih generacija i po još jednoj lijepoj stvari. Ono što mu je bila posebna strast i hobi jeste ekološko uređenje okružja toga predivnog kompleksa. Sadio je stabla, razno autohtono i egzotično cvijeće , a njegov perivoj uz Modro jezero odisao je ne samo ljepotom već i opojnim mirisima.
Na njegovu zgradu u kojoj je živio 1930. godine postavljene su četiri kamene figure koje pokazuje četiri godišnja doba. Ona je i dan danas sigurno najljepša imotska građevina.
I eto dođosmo do priče koja je isto tako lijepa i ima poveznicu sa dr.Josipom Mladinovim. U mnogo čemu.
Josip Braco Zen, umirovljeni automehaničar, svojevrsna je legenda svoga grada Imotskog. Vrsni majstor automehanike, vozač, veliki ljubitelj i čuvar prirode, posebno Modrog jezera, dugogodišnji glazbar gradske glazbe, vrsni pjevač, humorist, pisac i kroničar te ono najvažnije neumorni radnik. I mogli bi o tom osamdesetčetverogodišnjaku nabrajati lijepoga u nedogled. Sa svojom brojnom obitelji živio je u toj lijepoj zgradi sve do 1945.godine. Onda su njegovu obitelj izmjestile ondašnje vlasti, da bi se Josip sa sadašnjom svojom obitelji tu ponovno doselio 1966. godine. Tu danas živi sa suprugom Zorom. No posebna strast ovog Imoćanina je ekologija i pogađate: cvijeće. U čak 88 pitara zasadio je na desetke vrsta cvijeća pa, uz ono grmovito, napravio je pravi ukras kamene okućnice zgrade Mladinov.
-Ne samo da volim čistu i lipu prirodu , a posebno cviće, već na jedan način želim se i zahvaliti velikom dr. Mladinovu. Ako me sada gleda, a virujem da je, gori na nebu, nadam se da je zadovoljan kako mu blista okućnica njegove kamene ljepotice. Dnevno provodim i po nekoliko sati s svojim cvićem. Njemu treba pričati, paziti ga i uređivati. A što vam može biti lipše za oči nego lipe boje i oblici, a za nos fenomenalni mirisi. A moje cviće upravo to nudi. Odmor za dušu, baš onakav odmor kakav su doživljavali moji stari Imoćani kada bi u šetnji do Modrog jezera jednostavno morali zaviriti u vrtove i cvićnjake moga imenjaka Josipa Mladinova, veli nam Josip Braco Zen.
Nema prolaznika koji ne zastane ispred Zenova cvjećnjaka, nema onoga koji mobitelom ili foto aparatom ne zaustavi sliku ljepote njegova dvorišta i nauživa se mirisa svibanjskih ruža, bijeloga jorgovana.
I kada smo toga ljubitelja lijepoga upitali da nam kaže neke vrste cvijeća s kojim se svaki dan susreće, brzo ih poreda. -Žednjak, snježna kugla, levanda, frezije, kala, hortenzija, zumbul, lala, ljubičica ,juka ,jorgovan, oleandar, fikus, lovorvišnja, hibiskus, maćuhice, jaglaci, petunija, ljiljan, ruže, tulipani, perunika, iris, paprat, Gospina suza, Gospina papuča, pjante. A ubrzo ću u još desetak pitara posaditi i još neke nove vrste cvića. Znam da je moj imenjak volio masliđan, bosiljak, posebno je bio zaljubljen u jednu vrstu ruža. Odužit ću mu se i s tim. Za lipotu ove zgrade i za ljubav dr.Josipa Mladinova koji je silno volio svoj i moj Imotski, veli nam Josip Braco Zen.
Tekst i snimci: Braco Ćosić