Apolitični

Press konferencija, prosvjedni skup za “Pitku vodu”…

 
Press konferencija, prosvjedni skup za “Pitku vodu”…

Organizacijski odbor domoljuba „Za pitku vodu“ organizira ekološko edukacijsko predavanje odnosno Okrugli stol znanstvenika struke na dan 11. svibnja 2017. godine, u dvorani nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, s početkom u 19.00 sati, potom cjelodnevni prosvjedni skup „Za pitku vodu“ na Splitskoj rivi na dan 12. svibnja 2017. godine.

 

PROSVJENI SKUP I OKRUGLI STOL ZNANSTVENIKA PROTIV ŠTETNIH PROJEKATA KOJI ĆE IZAZVATI EKOLOŠKU KATASTROFU U DALMACIJI A TIME I U HRVATSKOJ

 

TEMA KOJU TREBA POZORNO PROUČITI:

 

Sada su u provedbi štetni projekti koji će koštati milijarde eura, što su podržavale prethodne vlade ali i trenutna vlast u Republici Hrvatskoj i to izgradnja plinske termoelektrane na Peručkom jezeru što bi dokazano po znanstvenicima struke izazvalo:

 

 

 

 

To bi značilo ekološku KATASTROFU za Dalmaciju i Hrvatsku, poznate su činjenice da  od Istre do Dubrovnika pa i cijela Hercegovina prostorno leži na ogromnom bazenu vode po čemu je Hrvatska četvrta po količini pitke vode u Europi, što je naše ZLATO i moralo bi biti zaštićeno Ustavom. Taj bazen pitke vode je u cijelosti povezan sa slivnim vodama, što znači da bi izgradnjom plinske termoelektrane izgubili pitku vodu, zatrovali ljude, životinje, biljke, ostali bez zdrave hrane, uništili turizam kao ključnu granu razvoja Republike Hrvatske. Cijela Dalmacija se napaja iz pritoka navedenog bazena pitke vode. Sada će netko upitati zašto to čine !? Evo zašto, političke veleizdajice i kriminalne interesne skupine prvo namjeravaju oprati milijarde eura na izgradnju dokazanog zagađivača plinske termoelektrane koje se inače svugdje u svijetu zatvaraju jer su nerentabilne i zagađuju okoliš, potom isti žele svima nama po visokim cijenama prodavati NAŠU pitku vodu. Uz to, po provjerenim informacijama iz više izvora, dušmani (kako ih drugačije nazvati) žele prvo stvoriti „spaljenu zemlju“ u Dalmaciji, iseliti Hrvatski narod, potom za 10,15 ili 30 godina reći da je izgrađena plinska termoelektrana (na čemu su oprali milijarde sumnjivih eura) nerentabilna i da je zatvaraju, ali obzirom je područje na kojemu se ista nalazi sada „njihovo“ vlasništvo, da će nastaviti crpiti pitku vodu i ponovo je NAMA po visokim cijenama prodavati, dok će na već iseljeno područje naseliti „svoje“ ljude. Takav pakleni plan opravdava činjenice zašto se do sada u Republici Hrvatskoj nisu donosili: Zakon o kršu, Zakon o zaštiti pitke vode, Zakon o pravu svakog rođenog na pitku vodu, Zakon koji će štititi cijelu Hrvatsku kao ekološko dobro.

Ovo je grafički prikaz vodenih slivova Hrvatske, autor slike je izostavio prikazati da se bazen pitke vode osim ispod cijele Dalmacije nalazi i ispod cijele Hercegovine, nego je povukao samo liniju, vjerojatno zbog usađenog straha Hrvata da ne smijemo ništa komentirati što prelazi „trenutne“ granice Republike Hrvatske. Dok ovdje se radi o zajedničkom interesu da zaštitimo pitku vodu i sve što ide uz to na prostoru gdje živi Hrvatski narod.

Osim toga, dušmani namjeravaju izgraditi regionalni deponij otpada Lećevica, sve to uz potporu trenutne vlade u Republici Hrvatskoj, bez ikakvih znanstvenih i praktičnih rješenja, što bi dokazano izazvalo:

 

 

 

 

Ovo su činjenice, gdje se namjerava otpad sa Splitskog deponija Karepovac uz dodatne troškove samo premjestiti na uzvišenu površinu deponij Lećevica, kako bi se postiglo zagađenje bazena pitke vode, trovanje stanovništva, uništavanje svega živog u Dalmaciji.

 

Na sučeljavanju kandidiranih gradonačelnika grada Splita moglo se čuti kako svi istovjetno zagovaraju da se odlagalište otpada Karepovac treba jednostavno nasuti sa zemljom i posaditi zelenilo !? Nevjerojatno, potencijalni gradonačelnici grada Splita žele zemljom i zelenilom prikriti ekološku atomsku bombu, koja će sigurno eksplodirati za 1,2,5 ili deset godina svejedno.

 

ORGANIZACIJSKI ODBOR DOMOLJUBA „ZA PITKU VODU“ DO SADA JE ORGANIZACIJSKI OSTVARIO:

 

 

 

 

 

.

  1. dr.sc. Mladen Smoljanović,

 

  1. dr.sc. Slaven Dobrović,

 

  1. dr.sc.Stanko Uršić,

 

  1. dr.scOgnjen Bonacci,

 

 

  1. dr.scZdeslav Hrepić,

 

  1. phys. Mislav Cvitković,

 

  1. dr.scStjepanSlaven Golubić,

 

  1. dr.scIgor Ljubenkov,

 

  1. dr.scMladen Garašić,

 

  1. dr.scBoženu Tušar,

 

  1. dr.sc. Slavko Kulić,
  2. dr.sc. Davor Pavuna,

 

  1. dr.sc. Lana Ofak,

 

  1. dr. sc. Juraj Kamenjarin,

 

  1. dr. sc. Davor Škrlec,

 

  1. Znanstvenik Goran Šafarek,

 

  1. dr.sc. Zoran Nakić

 

Točan broj znanstvenika koji će sudjelovati na Okruglom stolu i prosvjednom skupu „Za pitku vodu“  još se utvrđuje, neki će zbog udaljenosti sudjelovati putem Skype-a, drugi su trenutno spriječeni zbog bolesti i sl..

 

 

  1. sc.gospodin Slaven Dobrović , ministar zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske

 

  1. iur.gospodin Lovro Kušćević,  ministar graditeljstva i prostornoga uređenja voditelj katedre  za inženjerstvo vode i okoliša

 

  1. Gospodin Tomislav Tolušić,ministar poljoprivrede  i direktor Fonda za zaštitu

 

  1. Gospodin Ljubomir Majandžić, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitosti

 

 

 

 

 

 

 

 

  1. Povjerenicu grada Splita gđu. Branku Ramljak

 

  1. fra. Luku Delića

 

  1. Saborskog zastupnika RH gosp. Željka Glasnovića

 

  1. Saborskog zastupnika RH gosp. Mira Bulja

 

  1. gosp. Vinka Grgurevića

 

  1. Ministra branitelja RH gosp. Tomu Medveda

 

Pozvali smo još govornika na prosvjedni skup „Za pitku vodu“ koje pripreme i podaci se utvrđuju.

 

..

POBORNIKE ŠTETNIH PROJEKATA KOJI ĆE IZAZVATI EKOLOŠKU KATASTROFU U DALMACIJI A TIME U REPUBLICI HRVATSKOJ ĆEMO JAVNO OTKRITI KADA ZA TO DOĐE VRIJEME.

.

Cijenjeni novinari tiskovnih i elektronskih medija pročitajte odredbe samo jednog Zakona po kojima bi trebali postupati svi pozvani u vezi prosvjednog skupa „Za pitku vodu“.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O PRISTUPU INFORMACIJAMA, SUDJELOVANJU JAVNOSTI U ODLUČIVANJU I PRISTUPU PRAVOSUĐU U PITANJIMA OKOLIŠA

 

Klasa: 011-01/06-01/91

Urbroj: 71-05-03/1-06-2

Zagreb, 13. prosinca 2006.

Članak 3.

  1. Svaka stranka dužna je poduzeti potrebne zakonodavne, pravne i ostale mjere, uključujući mjere za ostvarivanje sukladnosti među odredbama kojima se provode odredbe o informacijama, sudjelovanju javnosti i pristupu pravosuđu sadržane u ovoj Konvenciji, kao i odgovarajuće provedbene mjere kojima će se uspostaviti i održavati razumljiv, otvoren i dosljedan okvir za provođenje odredbi ove Konvencije.

 

  1. Svaka stranka nastojat će osigurati da službenici i tijela vlasti javnosti pomognu i upute je u traženju pristupa informacijama o okolišu, u omogućavanju njezinoga sudjelovanja u odlučivanju i u traženju pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša.

 

  1. Svaka stranka dužna je u javnosti promicati odgoj i obrazovanje o okolišu i svijest o okolišu, osobito o tome kako dobiti pristup informacijama o okolišu, sudjelovati u odlučivanju o okolišu i dobiti pristup pravosuđu u pitanjima okoliša.

 

  1. Svaka stranka dužna je osigurati odgovarajuće priznanje i podršku skupinama, udrugama ili organizacijama koje rade na promicanju ciljeva zaštite okoliša te osigurati usklađenost svoga domaćeg pravnog sustava s ovom obvezom.

 

  1. Odredbe ove Konvencije neće utjecati na pravo stranke da zadrži ili uvede mjere kojima se osigurava širi pristup informacijama, opsežnije sudjelovanje javnosti u odlučivanju i širi pristup pravosuđu u pitanjima okoliša nego što se to traži ovom Konvencijom.

 

  1. Ova Konvencija neće zahtijevati nikakvo ukidanje postojećih prava na pristup informacijama, sudjelovanje javnosti u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša.

 

  1. Svaka stranka dužna je promicati primjenu načela ove Konvencije u međunarodnim procesima odlučivanja o okolišu te u okviru međunarodnih organizacija, u pitanjima koja se odnose na okoliš.

 

  1. Svaka stranka dužna je osigurati da osobe koje ostvaruju svoja prava sukladno odredbama ove Konvencije ne budu ni na koji način kažnjene, gonjene ili uznemiravane zbog svoje djelatnosti. Ova odredba ne utječe na ovlasti domaćih sudova u svezi određivanjem razumnih troškova sudskih postupaka.

 

  1. U okviru odnosnih odredbi ove Konvencije, javnost će imati pristup informacijama, mogućnost sudjelovanja u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša bez razlike s obzirom na državljanstvo, nacionalnost ili boravište te, ako se radi o pravnoj osobi, bez razlike s obzirom na mjesto gdje je prijavljena ili radno središte njezinih djelatnosti.

Članak 4.

 

PRISTUP INFORMACIJAMA O OKOLIŠU

 

  1. Svaka stranka dužna je osigurati da, u ovisnosti od sljedećih stavaka ovoga članka, tijela vlasti kao odgovor na zahtjev za informacijom o okolišu stave takvu informaciju na raspolaganje javnosti, u okviru domaćeg zakonodavstva, uključujući, ako je zatraženo i u ovisnosti od podstavka (b) ovoga stavka, preslike predmetne dokumentacije koja sadrži ili se sastoji od te informacije:

(a) bez obveze navođenja interesa;

(b) u traženom obliku, osim ako

(i) tijelo vlasti smatra razumnim staviti je na raspolaganje u nekom drugom obliku, u kojem slučaju treba navesti razloge za stavljanje informacije na raspolaganje u tom obliku; ili (ii) informacija već stoji na raspolaganju javnosti u drugom obliku.

 

  1. Informaciju o okolišu navedenu u stavku 1. ovoga članka treba staviti na raspolaganje što je moguće prije, a najkasnije mjesec dana po podnošenju zahtjeva, osim ukoliko obujam i složenost informacije opravdavaju produljenje ovog roka na najdulje dva mjeseca nakon zahtjeva. Podnositelj zahtjeva mora biti izviješten o svakom produljenju i o razlozima koji ga opravdavaju.

 

  1. Zahtjev za informacijom o okolišu može biti odbijen:

(a) ako tijelo vlasti kojemu je zahtjev upućen ne raspolaže traženom informacijom o okolišu,

(b) ako je zahtjev očito nerazuman ili oblikovan na suviše općenit način; ili

(c) ako se zahtjev odnosi na materijal koji je pred dovršenjem ili se odnosi na unutarnju komunikaciju među tijelima vlasti kod čega je takvo odbijanje predviđeno domaćim zakonodavstvom ili uobičajenom praksom, vodeći računa o javnom interesu kojemu otkrivanje informacije služi.

 

  1. Zahtjev za informacijom o okolišu može biti odbijen ako bi njezino otkrivanje nepovoljno utjecalo na:

(a) povjerljivost postupka tijela vlasti, ako je takva povjerljivost predviđena domaćim zakonodavstvom,

(b) međunarodne odnose, državnu obranu ili javnu sigurnost,

(c) pravosudni postupak, mogućnost da se određenoj osobi osigura pravično suđenje, ili sposobnost tijela vlasti za provođenje kaznene ili stegovne istrage,

(d) povjerljivost poslovne i industrijske informacije, tamo gdje je ta povjerljivost zaštićena zakonom kako bi se zaštitio zakonski gospodarski interes. Međutim, informacije o emisijama važne za zaštitu okoliša trebaju biti otkrivene,

(e) pravo intelektualnog vlasništva,

(f) povjerljivost osobnih podataka i/ili dosjea koji se odnose na neku fizičku osobu ako ta osoba nije dopustila da se takva informacija otkrije javnosti, ako je takva mogućnost predviđena domaćim zakonodavstvom,

(g) interese treće strane koja je pružila traženu informaciju, a da ta strana nije ili se ne može staviti pod zakonsku obvezu da to učini te ako ta strana nije suglasna s objavljivanjem materijala, ili

(h) okoliš na koji se informacija odnosi, kao što su uzgajališta ili rijetke vrste.

Gore navedene razloge za odbijanje treba tumačiti na ograničavajući način, vodeći računa o javnom interesu kojem otkrivanje služi i vodeći računa o tome odnosi li se tražena informacija na emisije u okoliš.

 

  1. Kada tijelo vlasti ne posjeduje traženu informaciju o okolišu, ono treba što je moguće prije obavijestiti podnositelja zahtjeva o tijelu vlasti za koje smatra da mu se može obratiti sa zahtjevom za željenom informacijom, ili tom tijelu vlasti proslijediti zahtjev i u skladu s time obavijestiti podnositelja zahtjeva.

 

  1. Svaka stranka treba osigurati da, ukoliko se informacija izuzeta iz otkrivanja prema stavcima 3(c) i 4. ovoga članka može izdvojiti bez utjecaja na povjerljivost izuzete informacije, tijelo vlasti stavi na raspolaganje ostatak zatražene informacije o okolišu.

 

  1. Zahtjev mora biti odbijen u pisanom obliku ako je bio u pisanom obliku podnijet, ili ako to podnositelj zahtijeva. U negativnom odgovoru treba navesti razloge za odbijanje i pružiti informaciju o pristupu postupku ocjenjivanja koji je predviđen prema članku 9. Negativni odgovor treba dati što je moguće prije, a najkasnije u roku od mjesec dana, ako složenost informacije ne opravdava produljenje ovoga roka na najdulje dva mjeseca od zahtjeva. Podnositelj zahtjeva treba biti obaviješten o svakom produljenju i o razlozima koji ga opravdavaju.

 

  1. Svaka stranka može dopustiti svojim tijelima vlasti utvrđivanje pristojbe za pružanje informacije, ali ta pristojba ne smije prelaziti razuman iznos. Tijelo vlasti koje namjerava zatražiti naknadu za pružanje informacije treba podnositelju zahtjeva staviti na raspolaganje popis pristojbi koje može zahtijevati, navodeći okolnosti u kojima ih može zahtijevati ili ih se odreći te slučajeve u kojima se pružanje informacije uvjetuje plaćanjem takve pristojbe unaprijed.

CIJENJENI NOVINARI TISKOVNIH I ELEKTRONSKIH MEDIJA MOLIMO VAS PROČITAJTE  RAZMIŠLJANJE JEDNOG ZNANSTVENIKA:

 

Mislav Cvitković: Plinska elektrana je pljačka stoljeća i ekocid rijeke Cetine!

MEGA MEDIA / 25/01/2017

Projektom kombi kogeneracijske plinske elektrane (KKPE) Peruča objedinjeni su ekocid nad rijekom Cetinom i cijelom Cetinskom krajinom i pljačka stoljeća hrvatskih potrošača električne energije.

To tvrdi mladi fizičar Mislav Cvitković, doktorand fizike na Friedrich-Alexander Universitätu u Erlangenu u Njemačkoj, široj hrvatskoj javnosti poznat kao suosnivač Festivala znanosti u Sinju.
– Kako u raspravi o KKPE Peruča gotovo nije izrečen stručni argument, ja sam odlučio sve detaljno proučiti, analizirati i jasno argumentirati za i protiv – kaže Cvitković.

Pošli ste, kažete, od prednosti toga objekta. U čemu se prednosti sastoje?

– Prednosti koje bi donijela izgradnja KKPE Peruča višestruke su. Pri izgradnji bi se zaposlilo stotine inženjera i više tisuća radnika, spasio bi se propali projekt dalmatinskog plinovoda, osigurala bi se energetska sigurnost Dalmacije, a nakon završetka izgradnje stalni posao dobilo bi na desetke inženjera, koji bi se vratili u rodni cetinski kraj, te velik broj drugih radnika.

Pitanje je samo tko bi te benefite platio i koliko, kakav bi bio utjecaj na okoliš i tko bi profitirao? Stoga sam se u analizi usmjerio na ekološku i ekonomsku problematiku.

Javnost u Cetinskoj krajini otvoreno je ustala protiv gradnje KKPE Peruča zbog ekoloških razloga?

– Ovome projektu pristupio sam afirmativno. Bio sam sretan da se nešto pozitivno događa u mojoj gospodarski umrtvljenoj Cetinskoj krajini. Dugo mi je trebalo da dođem do studije utjecaja na okoliš. Autori studije lažno su naveli da je sudionik u izradi toga dokumenta Institut “Ruđer Bošković”, što je poslije IRB javno demantirao.

Proučavanjem cijelog projekta i same studije utvrdio sam manjak podataka i krive referencije, što mi je nametnulo sumnju. Na kraju krajeva, ako je sve čisto, zašto koristiti zvučna imena poput IRB kao ogradu?

Što u samoj studiji smatrate problematičnim i neprihvatljivim?

– Kada se zbroje podaci, ispada da KKPE Peruča dnevno ispušta 280 tisuća litara otpadnih voda. Nigdje se ne navodi točna kemijska specifikacija štetnih tvari i njihova koncentracija u toj vodi, iako sami projektanti kažu da su sve te vode kisele ili lužnate. A u studiji se kaže da ne utječu na okoliš. Kiseline i lužine izravno utječu na pH vode jezera Peruča i rijeke Cetine, uništavaju njihov biosustav te vodu čine nepitkom.

Može li se cetinskom kraju dogoditi išta gore? Što je sa zagrijavanjem jezera i ispušnim plinovima?

– Za hlađenje bi postrojenje uzimalo 8 kubika vode u sekundi i vraćalo ih u jezero toplije za 8 stupnjeva Celzijevih. Zbog krivih izračuna i u njima uzetih netočnih parametara studija tvrdi da nema zagrijavanja jezera iako je u njega doslovno stavljena golema grijalica. A zagrijavanje izravno uništava biološku ravnotežu.

Iz dimnjaka bi u atmosferu svake sekunde izlazilo 760 kilograma ispušnih plinova, odnosno 2.237.040 kilograma svakog sata. Samo CO2 ispuštalo bi se 145 tona na sat, što je ekvivalent 15 tisuća automobila.

Otkrili ste i da su u studiji “štelani” meteorološki podaci?

– U dijelu studije koji se bavi klimatskim utjecajem koriste se podaci meteorološke postaje Sinj i nešto manje podataka s postaja Gornji i Donji Bitelić te Knin. Ni jedan podatak nisu uzeli s postaje Peruča koja radi od izgradnje brane i HE. Zašto?

Odgovor je jednostavan: podaci s postaje Peruča za naručitelja studije nisu povoljni. Na Peruči su jači vjetrovi i više je oborina, a to je “idealan” prenositelj zagađivanja zraka, a time i vode i tla. Na stranicama nositelja projekta Vis Viva plin proglašavaju zelenim izvorom energije?

– To je spin. Plin je fosilno gorivo i nikako drukčije ga se ne može nazivati. Osim toga plinske elektrane u zapadnoeuropskim zemljama masovno se zatvaraju jer su ekonomski neisplative.

Tijekom 2014. i 2015. godine u Njemačkoj ih je zatvoreno 8, u Italiji 2, Britaniji 8, Nizozemskoj 5, Francuskoj 6, Belgiji 1, Slovačkoj 1 i Češkoj 1, a prema javno objavljenim informacijama najavljeno je zatvaranje više od 20 jer cijena plina raste, a cijena proizvodnje električne energije iz drugih izvora pada.

U Europi ih zatvaraju, a u Hrvatskoj ih hoće graditi, i to privatni investitori. Gdje je tu logika?

– Logika je u ozakonjenom modelu krađe građanima-potrošačima električne energije po istom ili sličnom receptu beneficirane cijene električne energije iz vjetra. U Zakonu o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, koji je u rujnu 2015. godine donijela koalicijska vlast na čelu sa SDP-om, uvedena je “tržišna premija”, razlika između dogovorene i trenutne tržišne cijene struje.

Tu razliku za obnovljive izvore i “učinkovitu kogeneraciju” država izravno plaća proizvođaču električne energije iz novca za subvencije koji uzima građanima kroz račune za isporučenu električnu energiju. Upravo zato je elektrana na Peruči osmišljena kao kombi-kogeneracijska, koja bi osim 450 megavata struje u proizvodnji imala i 50 megavata toplinske energije koja nikome ne treba.

Osim privatnom investitoru koji zahvaljujući tomu ima osiguran povrat ulaganja na teret hrvatskih građana, a radi se o milijardama kuna.

Unatoč svemu što navodite, hrvatska je Vlada krajem rujna prošle godine pokrenula proceduru da se KKPE Peruča proglasi strateškim projektom za državu?

– Brojne hrvatske vlade povlačile su poteze koji su skupo stajali građane Republike Hrvatske. Je li ovo jedan od takvih poteza neka procijene sami građani. Ja samo pitam zašto bi takav projekt postao strateški za državu i zašto država nije ulagač u takav projekt? Odgovore sam, vjerujem, već dao. Jedini koji bi od ovoga projekta profitirao bio bi privatni investitor.

Sve bi platili hrvatski građani, i to višestruko. Na jednoj strani novčano, povećanom cijenom električne energije, a na drugoj kroz zrak, tlo, vodu, poljoprivredu, turizam, zdravlje…

 

Hvala svima koji podržavaju skup „Za pitke vode“ Hrvatske.

 

Sa poštovanjem i unaprijed se zahvaljujemo na objektivnom izvještavanju! Vrh obrasca

 

Organizacijski odbor domoljuba „Za pitku vodu“