Pravo je bogatstvo posjetiti Narodni muzej u Zadru i upoznati njegove odjele, zbirke, postave, izložbene eksponate i tako se uvjeriti u njegovu slavnu prošlost. Jedan od njegovih četiriju zanimljivih odjela je i Prirodoslovni odjel Narodnog muzeja Zadar i sljedbenik nekadašnjega najstarijeg Prirodoslovnog muzeja na prostoru Hrvatske.
Odjel je smješten u dijelu bivše Providurove palače u Medulićevoj ulici br. 2. i čini ga ukupno 25 zbirki. Prikupljanje materijala i stvaranje zbirki počelo je davne 1832. kada je austrijski namjesnik u Dalmaciji Vetter von Lilienberg uputio proglas (30. studenog) stanovništvu cijele pokrajine o prikupljanju prirodnih dobara, industrijskih proizvoda i starina za muzej koji se osniva u Zadru kao sjedištu pokrajine. U prošlosti je ovaj odjel postojao i kao samostalan muzej, a koncem 1962.
Prirodoslovni muzej ponovno se integrira u Narodni muzej Zadar kao Prirodoslovni odjel. Od tada do 2002. popunjavanje zbirki odjela temeljilo se uglavnom na donacijama i otkupima, a rijetko na terenskom prikupljanju. Godine 1955. muzej dobiva na čuvanje vrijednu, ali oštećenu herbarsku zbirku Domenica Pappafave iz XIX. st. Godine 1964. otkupljena je malakološka zbirka don Blaža Cvitanovića s oko 6100 primjeraka, nastala između 1905. i 1916. godine u Velom Ratu (na sjevernom kraju Dugog otoka), a 1972. godine otkupljena je i malakološka zbirka Josefa Grülla s oko 950 primjeraka koja datira s kraja XIX. i početka XX. st. Postupno je otkupljivana od 1971. do 1988. godine zbirka riba i rakova Ive Frankovića (190 primjeraka). Godine 1990. otkupljena je zbirka noćnih leptira sovica Ante Savkovića (300 primjeraka).
Vrijedne malakološke zbirke Cvitanovića i Grülla jedno vrijeme bile su sklonjene kod zadarskih benediktinki, a vraćene su odjelu 2003. Dio Pappafavinog herbara predan je 1993. Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu na obradu i sređivanje, a vraćen je 2003. Zbirka don Blaža Cvitanovića smatrana je u ono vrijeme najvrjednijom zbirkom mekušaca lokalnog karaktera na Jadranu. Zbirka je bila cijenjena ne samo po broju vrsta, već i po broju rijetkih vrsta. Primjerke školjaka i puževa don Cvitanović je odlagao u kartonske kutijice na kojima je naznačen rod, ime vrste, autor opisa vrste i njezina rijetkost. Kutijice je čuvao u ormaru sa 60 pretinaca koji je dao izraditi 1910. godine po svom nacrtu. I danas se u tom ormaru u originalnim kutijicama čuva otkupljena malakološka zbirka Cvitanović u Prirodoslovnom odjelu NMZ
Izvor: zadar.travel
Više u kategoriji: kulturna baština
D. Šabić, mag. nov.