Prvi zapis o gradu Omišu potječe iz X. stoljeća. Povoljan smještaj grada omogućio je obranu u prošlosti, a danas predstavlja jedinstvenu zanimljivost na jadranskoj obali. Povijesno je središte smješteno na istočnoj obali rijeke. U antičkom razdoblju naselje se nalazilo sjevernije od današnjeg, u zaseoku Baučići. Smatra se da podrijetlo naziva grada potječe od slavenske riječi Holm/Hum, što je prijevod ilirsko-grčke riječi onaion/oneon, a znači brdo, brijeg, mjesto na brijegu, ili da je Oneum prozvan po rijeci Cetini koju su grčki kolonisti u donjem toku zvali Nestos, iz čega se izvodi ime grada Oneum.
Srednjovjekovni se grad naziva Olmissium, Almiyssium, a u doba mletačke vlasti Almissa. Današnje ime Omiša izvodi se iz srednjovjekovnog imena. U srednjem vijeku gusarstvo je za Omišane bilo veoma važno. Omišani su bili poznati gusari, što im je uvelike olakšalo položaj grada, ali i njihove lagane i brze brodice. U vrijeme najvećih pohoda na čelu omiških gusara bili su knezovi Kačići. Svaki mir s omiškim gusarima bio je kratka vijeka. Nakon Kačića, gospodari Omiša izmjenjuju se, a gusarstvo, premda još uvijek djelatno, više nikada neće biti tako uspješno kao za njihove vladavine. Tako su vladari bili knezovi Šubići, braća Horvat, bosanski velmoža Hrvoje Vukčić Hrvatinić, ban Ivaniš Nelipić, obitelj Matka Talovca koja vlast dobiva od kralja Žigmunda, te bosanski vojvoda Stjepan Kosača. U sve prethodno navedeno, a i još mnogo toga možete se uvjeriti na licu mjesta, razgledavajući kulturno-povijesne spomenike iz tog razdoblja.
Povijest Poljica
Poljička knežija nalazila se između dvije rijeke, Cetine na istoku, koja je ujedno činila prirodnu granicu s gradom Omišom, i rijeke Žrnovnice na zapadu.
Poljica su bila smještena na području od 250 kvadratnih kilometara i bila su podijeljena u 12 sela ili katuna, a u odnosu na planinu Mosor dijelila su se na Gornja, Srednja i Donja Poljica.
Danas, većina nekadašnje površine Poljičke Republike pripada općini Omiš, a drugi, manji dio općini Dugi Rat.
Poljica su istoznačnica stare seljačke samouprave koja je povezana s Poljičkim statutom iz XV. stoljeća i uzakonjenjem običajnog prava, koji se čuva u Gradskom muzeju u Omišu.
Poljički statut, uz Vinodolski zakonik, jedan je od najstarijih i najvažnijih hrvatskih povijesno-pravnih spomenika, a pisan je hrvatskom čakavicom.
Dokaz poljičke demokracije svakako je činjenica da je najviše tijelo Poljica bila Narodna skupština, sastavljena od sveg naroda koji je u vrlo važnim trenutcima izravno donosio odluke.
Uz Narodnu skupštinu, vrhovna vlast bila je Obćeni kupan zbor, koji se sastojao od poljičkih plemića i katunskih knezova. Zbor je birao poljičkog kneza pod brdom Gradcom u Gatima, na dan poljičkog zaštitnika sv. Jure. Veliki knez bio je na čelu Poljičkog stola.
Područje Poljica obiluje kulturnim spomenicima, od kasnoantičke villae rusticae u selu Ostrvici i ostataka ranokršćanske crkve u Gatima iz Justinijanova doba, te muzeja Poljica pa do očuvanih crkvica na cijelom poljičkom području.
D. Šabić