Uistinu svi manje-više znamo kako je nogomet momčadski sport namijenjen dvama jedanaesteročlanim sastavima koji se natječu na pravokutnom igralištu travnate površine u zabijanju golova. Ciljevi igre jesu postizanje pogodaka bilo kojim dijelom tijela osim rukom, ali i obrana vlastitoga gola. Vratar je jedini igrač kojemu je dozvoljeno igrati rukama, doduše samo u jasno označenom prostoru ispred svojih vrata. Svim igračima dopušteno je proizvoljno kretanje po terenu, iako pravilo zaleđa ograničava napadačke kretnje ovisno o položaju protivničke obrane.
Prvo službeno tijelo osnovano je 1863. godine u Engleskoj uslijed razdvajanja nogometa od ragbija. Prvim pravilnikom donesenim iste godine, uklonjene su osnovne tehnike grubljih inačica sportova „napucavanja lopte”, poznatih pod zbirnom imenicom football, poput saplitanja protivnika te igre rukom. Krovna nogometna organizacija, FIFA, okuplja 209 punopravnih nacionalnih saveza raspoređenih u šest konfederacija. Nogometom se na bilo koji način bavi preko 250 milijuna muškaraca i žena, dok registriranih aktivnih igrač(ic)a ima oko 40 milijuna.
Povijest „igre s loptom“ zabilježena je i prije nove ere; cuju bijaše jedna od razbibriga drevne Kine, kao i harpastum u Rimskoj Republici te njegov izravni starogrčki predak fainínda (φαινίνδα). Svaki od navedenih antičkih sportova bio je natjecateljske prirode, namijenjen desetorici do petnaestorici igrača po sastavu. Srednjovjekovna Europa dala je svoj doprinos u vidu igara s vrlo malo pravila za mnogo veći broj sudionika.
Na prijelazu iz petnaestog u šesnaesto stoljeće dubrovački puk loptao se po uzoru na renesansni calcio fiorentino. Football na naše prostore stiže 1873. u Rijeku s engleskim mornarima i časnicima. Prva utakmica u kojoj sudjelovaše i domaći mladići skupa s Englezima, radnicima tvrtke za obradu hrastovine, odigrana je 1880. u Županji. Personifikacija cjelokupnog ranog sporta u Hrvata, Franjo Bučar, donio je 1892. nogometnu loptu iz Stockholma. Nekih godinu dana kasnije, promatravši zagrebačke studente u napredovanju prema jedinoj meti na terenu, golu, slavističar Slavko Rutzner Radmilović skovao je izraz nogomet. Prvi hrvatski nogometni klubovi, PNIŠK i HAŠK, odigrali su 28. listopada 1906. pred 1500 znatiželjnika u Zagrebu prvu javnu utakmicu rezultatom 1:1. Miješani sastav ta dva kluba odigrao je sljedeće godine dvije utakmice protiv praške Slavije; domaća utakmica završila je porazom 0:15, a gostujuća 20:0. Usprkos očitom nesrazmjeru domaćeg nogometa i već renomiranih europskih sila, novi klubovi uskoro se osnivaju diljem današnje Hrvatske.
No, za mnoge poznavatelje ove povijesne najpopularnije igre na svijetu do izražaja dolazi priča iz Cetinskog kraja, o pronalsku prve lopte na ovim prostorima.
Prvi se nogomet igrao na prostoru današnje Hrvatske, preciznije Dalmacije, a još preciznije na području Cetinskog kraja, i to u gradu koji se zove – Trilj .
Ovako je to bilo: nekoć davno, još u 1. st. pr. Kr., mladi ratnici ilirskog plemena imenom Delmati, davnih stanovnika tih predjela, kratili su vrijeme dobacujući jedni drugima loptu izrađenu od neke vrste kože ili pak bikove dlake. Tako to bijaše sve dok u cetinski kraj nisu stigli i Rimljani. Oni nisu mogli odoljeti šarmu udaranja kožnate lopte nogom, pa su ubrzo i legionari VII. rimske legije radije driblali jedan drugog, nego što su laštili opremu ili se bavili nekom društvenom djelatnošću za dobrobit carstva.
Poprište tih događanja bio je rimski vojni logor Tilurij kod Trilja na čijem je području i pronađen dokaz o kojem govorimo.
S obzirom na tadašnje razmjere Rimskog Carstva, nije trebalo proći mnogo pa da se lopta nabije daleko na svjetski teren, a nogometna aktivnost proširi na grčki otok Samatrik, pa onda i na ostatak svijeta. Nije zaobišlo to ni Englesku, kolijevku nogometa.
Nakon dolaska Rimljana, vrli Delmati raspršili su se posvuda: bilo kao roblje po egejskim otocima ili kao vojnici u Engleskoj gdje su služili vojsku. Sve ostalo je povijest, ili preciznije kazano – sadašnjost, s obzirom na trenutačnu svjetsku nogometnu histeriju.
Materijalni dokaz ovom uzbudljivom poglavlju triljske povijesti nalazi se na kamenoj fasadi kuće u Sinju gdje je ugrađen reljef s likom mladića koji je prigrlio nogometnu loptu.
Riječ je o nadgrobnom spomeniku iz 1. st. pr. Kr. koji je pronađen i iskopan na brdu Gardun kod Trilja polovicom 19. st.
Odgonetnut je i dobar dio uklesanog natpisa pod likom Rimljanina koji kazuje kako je posrijedi stanoviti Gaj Laberije igrao nogomet u okolici Trilja.
Tom igrom su i Delmati zaintrigirali Rimljane pa je i njima postala jednako važna i zanimljiva.
Djela starih rimskih pisaca, među kojima i Seneke, daju opise nogometne igre koji su jasno ukazivali kako im je ta sportska discplina vrlo dobro poznata.
– Zaustavlja loptu kao šepavac; Moja je lopta – samo su neke od rimskih poslovica koje govore o kasnijoj raširenosti ove igre i među Rimljanima.
Eto povijesti nogometa u svijetu!
D. Šabić