Na području grada Kaštela svoj su trag ostavila sva povijesna razdoblja. Tu je lovio pračovjek iz starog kamenog doba što potvrđuje Mujina pećina na zapadnim obroncima s nalazima koji potječu iz 45 000 g. prije Krista. Na Kozjaku se i danas nalaze mnogobrojni nalazi koji potječu iz ilirskog razdoblja. Za vrijeme grčke i rimske vlasti Kaštela doživljavaju gospodarski procvat i civilizacijski rast o čemu svjedoče ostaci mnogih antičkih vila i naselja Siculi smještenog na Resniku. Hrvati su u 7. stoljeću naselili blage padine Kozjaka o čemu, a kao nijemi svjedoci tomu stoje brojne starohrvatske crkvice.
Trogirski i splitski vlastelini su zajedno sa crkvenim velikodostojanstvenicima na obali mora ili na hridima izgrađivali kaštele kako bi zaštitili ljetinu i seljake.Sve su to radili uz odobrenje venecijanskih vlasti. Tako utvrđeni dvorci – kašteli zaista su sa svojim kulama, opkopima, puškarnicama i pokretnim mostovima prema kopnu djelovali kao utvrde. Sa strane okrenute moru izgrađivani su u stilu renesansnih ljetnikovaca, sa širokim prozorima i balkonima. Žitelji starih sela smještenih na padinama Kozjaka oko kaštela potražili su utočište i sigurnost te izgradili nova utvrđena naselja.
Poljoprivreda, maslinarstvo i vinogradarstvo stoljećima su bile najvažnije grane gospodarstva i temelji ekonomske moći ovog područja. O tome svjedoče velike crkve sa zvonicima koje su ukrašavali poznati umjetnici tog vremena, srebrni i zlatni zavjetni darovi koji se i danas čuvaju u crkvenim riznicama te narodna nošnja znamenita po zlatnim ukrasima i zlatovezu. Oko 16 kaštela izgrađeno je sedam sela: Kaštel Štafilić, Kaštel Novi, Kaštel Stari, Kaštel Lukšić, Kaštel Kambelovac, Kaštel Gomilica i Kaštel Sućurac, koja su rasla, razvijala se i konačno spojila u grad Kaštela. U svojim gradskim jezgrama do danas su zadržala autohtonu dalmatinsku arhitekturu, kuće sa solarnim ćelijama, balaturama, konobe, kalete i trgove.
Foto:
D. Šabić