Brojni umjetnici koji su u djelovali u Šibeniku ostavili su iza sebe su bogati umjetnički opus. Uz Jurja Dalmatinca i Nikolu Firentinca koji je naslijedio Dalmatinca u gradnji Katedrale, ističu se i brojni drugi graditelji i kipari – Andrija Aleši, Bonin iz Milana; zatim slikari – Juraj Čulinović, Andrija Medulić, Nikola Vladanov; znanstvenici, književnici, povjesničari – Antun i Faust Vrančić, Juraj Šižgorić, Dinko Zavorović, Franjo Divinić, Ivan Tomko Mrnavić i dr.; skladatelji – Ivan Lukačić, Julije Skjavetić.
Svi su na svoj poseban način kroz povijesne trenutke Krešimirovog grada ostavili tragove svojstvene zanimanju i djelatnosti kojom su se bavili. U nastavku šibenske priče donosimo zanimljivosti o nekima…
Ante Šupuk – hrvatski izumitelj koji je 1895. godine napravio prvu hidroelektranu na svijetu, točnije na rijeci Krki. Tako je Šibenik postao treći grad s vlastitom javnom rasvjetom na izmjeničnu struju. Ante Šupuk poznat je i po tome što je prvi od naroda izabran gradonačelnik, a može se reći i da je upravo on izveo grad iz težačkoga doba – uveo je hrvatski jezik u škole, sagradio prugu, vodovod, kanalizaciju, luku, popločao ulice, sagradio najsuvremeniju bolnicu itd.
Dinko Zavorović – prvi je hrvatski moderni historiograf. Njegova glavna djela – „Povijest Šibenika“ i „Povijest Dalmacije“ u 8 knjiga nisu do današnjeg dana nikada objavljena, već su ostala u rukopisu.
Juraj Matvejev Dalmatinac (Giorgio Orsini) – hrvatski je i talijanski kipar i graditelj. Juraj Dalmatinac zaslužan je za utemeljenje šibenske Graditeljske škole. On je naš najveći graditelj i kipar XV. stoljeća i jedan od najvećih renesansnih majstora naše starije umjetnosti u oblikovanju ljudskoga lika. Osmislio je najvažnije šibenske građevine. O njegovu ugledu u arhitekturi XV. st. najbolje svjedoče pozamašni iznosi koje je primao za svoj rad.
Faust Vrančić – pravi renesansni čovjek – humanist, latinski i hrvatski pisac, polihistor, znanstvenik, fizičar, izumitelj, filolog, filozof – jedan je od najvećih hrvatskih umova svoga vremena, a uz svoga strica Antuna Vrančića, najveći znanstvenik i pisac u šibenskoj povijesti. Vrančić je sastavio prvi veći rječnik hrvatskoga jezika, kao dio rječnika koji je sadržavao pet najuglednijih europskih jezika – latinski, talijanski, njemački, dalmatinski, danas poznat kao hrvatski te mađarski jezik. Gajio je poseban interes za fiziku tako da je sva svoja istraživanja objavio u djelu „Machinae novae“ (Novi strojevi) u kojem je na pet jezika opisano 56 različitih naprava, uređaja, konstrukcija, od kojih su najpoznatiji viseći most i padobran. Prema skici Leonarda da Vincia, Vrančić je napravio detaljniji nacrt padobrana pod nazivom „Homo Volans“ te konstruirao najranije poznatu verziju padobrana, a kako je zapisao i sam je provjerio njegovo djelovanje u praksi.
Juraj Šižgorić – središnja je ličnost šibenskoga humanističkog kruga XV. st. i jedna od najznačajnijih ličnosti kulturne povijesti čitavoga naroda. Rođen u plemićkoj obitelji, najpoznatiji je starohrvatski pisac i pjesnik. Njegova „Tri knjige elegija i lirskih pjesama“ prva je tiskana knjiga jednoga hrvatskog pisca. Vrijednost ove knjige je i u tome što se prema mišljenju mnogih povjesničara u njoj nalazi naša najljepša i najstarija patriotska elegija nastala u srednjem vijeku „Elegija o pustošenju šibenskog polja“.
D. Šabić