Na što prvo promislite, poštovani čitatelji, kada ugledate poštara na vratima ili vam netko kaže da mu je to zanimanje? Iz dana u dan, donosi vam raznovrsne papire, možda novce, pokoje ljubavno pismo, možda vas probudi sa sudskim pismom naslovljenim na vaše ime… Što vam padne na pamet kada ga ugledate usred zime kad ne možete ni hodati od leda i snijega, a on se vozi na motoru i neumorno radi? Ili pak usred ljeta u vrelini sunca, kada na svim radijskim postajama uljudno upozoravaju i daju savjete da se ne izlazi nikako izvan zatvorenih prostorija zbog opasnosti od visokih temperatura, a on, poštar opet je tu. Umoran, ali i brižan, sa željom da svakome donese što mu pripada i pritom zaradi mjesečni dohodak.
Radi bez obzira na vremenske prilike, a osmijeh mu ne silazi s lica. Osmijeh namijenjen svima s kojima se susreće ma kakvi god oni bili.
Živjeli poštari!
D. Šabić