Poslije večere na Badnjak, nakon vremena provedenog u ugodnom razgovoru, pjesmi i molitvi, ljudi se okupljaju na ulicama i odlaze na polnoćku (ponoćka, ponoćnica ili polnoćnica). Pri tome se pjeva i ponegdje puca iz mužara i karabita. Neki propješače velike udaljenosti po snijegu ili drugačijem vremenu da bi došli do crkve ili kapelice. Svi se oblače u svečanu odjeću ili narodne nošnje te se na takav način stvara ozračje zajedništva, duhovnosti i jačanja vjere.
Sveta misa polnoćka jedna je od najsvečanijih misa u godini. Prije polnoćke, obično je prigodan uvodni program u kojem se izvode božićni igrokazi i recitacije. Za čitanje Evanđelja, od starine se izabire Lukin zapis o rođenju Isusa u Betlehemu za vrijeme cara Augusta. Na polnoćki se po prvi put pjevaju božićne pjesme koje čine sastavni dio bogoslužja. Uobičajen je ovaj redoslijed božićnih pjesama: “Kyrie Eleison”, “Svim na zemlji mir veselje”, “Dvorani neba”, “U to vrijeme godišta” (u Dalmaciji poznato pod nazivom “U se vrime godišća”), “Radujte se narodi”. Postoje i drugačiji rasporedi s različitim božićnim pjesmama. Obično se na kraju izvodi “Tiha noć”.
Svi oni koji sudjeluju na polnoćki, koji započinju put od svojih domova gdje slave s najbližima, nalikuju pastirima koji su krenuli k jaslama u crkvi. Nakon polnoćke, okupljeni vjernici jedni drugima čestitaju “Sretan Božić” i vraćaju se svojim kućama gdje ih čeka obilato jelo s mesom, božićnim kolačima i pićima.
I ne zaboravimo, radost je temelj Božića.
D. Šabić