Vrijeme poklada, krnjevala i maškara privodimo kraju. Na pokladni utorak u mnogim krajevima Dalmacije središnji je događaj spaljivanje „dežurnog krivca” za sve loše i manje lijepo u životu. Završnom pokladnom pričom vodimo vas u Bukovicu, krševiti kraj između Benkovca, Obrovca i Knina.
U ovom području maškare narod naziva didi ili ćaroice. Naziv im se mijenja od sela do sela pa umaškarani po bukovačkim selima najčešće počnu hodati po selu dvadesetak dana prije poklada. U jednom selu obično se skupi petnaestak mladića koji između sebe izaberu dva najvragolastija muškarca koji će zabaviti i nasmijati ljude u selima kroz koja prolaze. Jedan, kojeg zovu did, obuče stare benevreke i koporan, koji imaju stotine bužvi, pa se kroz njih vide šotogače i košulje. Na lice stavi obrazinu od jareće kože, na glavu crvenu kapu, oko vrata objesi bronzu, preko lijevog ramena prebaci zobnicu punu luga, a u desnoj ruci nosi sablju i na njoj nataknut komad slanine, a njome ga narod u selima kroz koja najčešće i dariva. Drugi, kojega zovu baba, obuče stari vuštan na kojemu je zakrpa do zakrpe i koji je također pun bužava, pa se ispod njega vidi kotula ili carzina. Oko pasa opše pregaču, a na ramena navuče oplećak. Na glavu priveže čađavi jašmak, za pregaču zatakne preslicu, preko ramena prebaci zobnicu punu luga, a u ruci nosi vreteno.
Iza dida i babe idu torbonoša i popina. Torbonoša u vreći nosi ono što dobije od ljudi, dok popina s rožinomu kojoj nosi vodu, kud god prođe čatajući i škropeći pita ima li tko bolestan od uroka. Za babom, didom, torbonošom i poinom idu ostale maškare odjevene u najljepše narodne nošnje. Jedan od njih je mladoženja, drugi nevista, treći diver, četvrti enga, peti vojvoda i šesti je kum, a posljednji u toj skupini je čajo. Kad se ta družina približi nekom dvorištu, onda did, koji je ujedno i vođa, poviče: -Ima li koga u dvorima? Iz kuće mu obično odgovaraju: -Ima! Onda did priupita: -Oće li moji svati zaigrati izapivati? Kad iz kuće odgovore: -Neka igraju i neka pivaju! -did da znak svatima za pjesmu. Najčešće pjevaju ovako:
„Domaćine, dome moj,
evo naske prid tvoj dvor:
darujte nas, ne držite nas:
okom masla, vrićom brašna,
plećom mesa od koze,
bocom vina od loze,
namažite didusablju,
neka ljubi bolje babu,
daleko je kuća naša,
karat će nas majka naša:
di ste bili berekini,
di ste rujnog vina pili?”
Kad maškare završe s igrom i pjesmom, iz kuće izlazi domaćin i dariva ih slaninom, divenicama, suhom kozovinom, rakijom, vinom, brašnom, bademima. Najobilnije dariva dida i babu, a kad darivanje završi, djeca i ukućani kradimice stanu lugom posipati dida i babu, a oni im uzvrate iz svojih zobnica. Ponekad prije darivanja ukućani zahtijevaju da did poljubi babu. Naime, kad god maškare prolaze, svatko pita: -Što did babi radi?!
Ove poklade vrlo su dobro organizirane, s naglaskom na povijesnu promociju benkovačkog poručja svima onima koji se u ovo doba godine nađu na području Benkovca, Obrovca i kraljevskoga Knina.
Izvor: tz-benkovac.hr
D. Šabić