Možemo reći da je zima službeno počela, kakve god bile vremenske prilike. Početak zime inače se veže za zimski suncostaj ili solsticij, kada je Sunce u svom prividnom kretanju po nebu najjužnije ili najniže nad obzorjem. Taj dan je najkraći dan u godini, u smislu da je toga dana u godini najkraće razdoblje od izlaska do zalaska Sunca.
Da bi bolje razumjeli što je to zimski suncostaj, osvrnimo se najprije na godišnja doba. Od davnina su ljudi primijetili da tijekom godine postoji određena pravilna smjena vremena tijekom godine te više ili manje pravilna smjena tipova vremena u stanovitim dijelovima godine. Uočili su da su ti dijelovi godine, ili sezone, usko povezani s kretanjem Sunca na nebu. U toplom dijelu godine Sunce se kretalo u luku visoko nad obzorom, a u hladnom dijelu godine bilo je nisko nad horizontom. U umjerenim geografskim širinama, u kojima se nastanio najveći dio čovječanstva, ljudi su razlučili četiri godišnja doba, proljeće, ljeto, jesen i zimu. Godišnja doba su, dakle, četiri razdoblja na koje dijelimo godinu temeljem položaja Sunca na nebu.
Zanimljivo je istaknuti da prvi dan zime, kad je dan najkraći, uobičajeno nije najhladniji dan zime i da tijekom zime dan postaje sve dulji, a zima se još neko vrijeme „ne predaje”. Isto tako najdulji dan nije i najtopliji, a za ljeta dan postaje sve kraći dok je najtopliji mjesec uobičajeno srpanj. Najniža i najviša srednja mjesečna temperatura u umjerenim širinama nastupaju nakon suncostaja. To, recimo tako, kašnjenje vremena za astronomskim pojavama posljedica je postojanja atmosfere i hidrosfere koji mijenjaju toplinsku bilancu Zemlje. Naime, potrebno je neko vrijeme da se atmosfera, a posebno zemaljsko more ljeti ugrije, odnosno zimi ohladi. U pretpovijesnom dobu zima je bila posebno teško razdoblje za većinu ljudi, posebno u višim geografskim širinama. Ljude je zabrinjavalo kako je životvorno Sunce padalo sve niže na podnevnom nebu. Zahvaćao ih je strah da će jednom zauvijek nestati ispod obzora i da će ostati u vječnom mraku i zimi. Nesumnjivo su pratili kad će Sunce prestati „tonuti”. Nakon zimskog suncostaja imali su razloga slaviti što se Sunce ponovo uzdiže iako je još mnogo hladnih dana bilo pred njima prije proljeća.
Zimski solsticij i ideja ponovnog rođenja povezani su i s Božićem. Mnoštvo je običaja preživjelo, a neki simboli Božića jasno su vezani uz zimski solsticij; paljenje badnja (božićne klade), kićenje zimzelenim borom, posebno imelom, paljenje svijeća u krugu, predbožićni post i božićni svečani objed.
Svakako vam na dobro došla još jedna zima, pa taman i bez bijelih pahuljica.
Više u kategoriji: Obrazovanje
Izvor: geografija.hr
D. Šabić, mag. nov.