Kroz pitomu Europu od Alpi do Nizozemske
Nakon putovanja u Marocco, Nord Cap, Nepal i Egipat prošle su tri i pol godine , a moj motor BMW R 1200 GSA je još uvijek dobro sluzi i njegov kilometar sat pokazuje 165.000 km.
Tolika kilometraža u samo tri i pol godine pokazuje da je godišnji prosjek skoro 50.000 km, u našoj sredini to možda i nije neki podatak koji ljudi cijene, ali ljudi iz tvrtke Akrapović to itekako cijene.
Prije puta oko svijeta sam im dao svoj auspuh na njihov zahtjev s kojim sam napravio skoro 100.000 km, a oni nakon sto su napravili razna istraživanja na njemu , po pitanju zamora materijala krenuli su u jako dobru promociju svog proizvoda.
Naime svake godine u Njemačkim Alpama u Garmish Partenkirchenu se tradicionalno održava najveći moto skup za vozače BMW motorkotača pod nazivom MOTORRAD DAYS.
A te godine je bio poseban party jer se tada slavila i 30 godišnjica mog modela motora, ja sam pozvan od tvornice Akrapović da budem gost na njihovom štandu gdje će biti izložen moj motor i stari auspuh, te ću tamo držati predavanja o iskustvu kako sa BMW motorom tako i sa Akrapovićevim auspuhom.
Poziv sam sa zadovoljstvom prihvatio te sam na ovaj put odlučio ponovno povesti suprugu Ivanu. Kako smo u braku , a djece još nema najbolje je višak vremena potrošiti na zajednička putovanja i to bez ikakvih privjesaka i ventila od kojih ti poslije bude muka.
Prije Garmisha sam odlučio da posjetim Hitlerovo orlovo gnijezdo ” KEHLSTEINHAUS” koji se nalazi u mjestu Obersalzbergu na visini od 1834 m .
Iako je Hitler tu bio svega 10-tak puta , to je najpopularnija turistička atrakcija u tom kraju. Zašto nije cesto tu dolazio razlozi su jako interesantni. Hitler se bojao visine, ali i skučenog prostora, tako se bojao i tunela koji vas kroz planinu vodi do lifta. Bojao se i lifta koji vas diže kroz planinu i penje do njegove kuće , pa je unutrašnjost lifta napravljena od poliranog bakra tako da unutrašnjost lifta izgleda puno veća. Interesantan podatak je da su cestu i kuću na kamenom grebenu radili najbolji arhitekti i inženjeri iz cijele države , 7 km ceste kroz planinu koštalo je po današnjoj vrijednosti vrtoglavih 150 milijuna eura. Osim toga trebalo je prokopati tunel u živoj stijeni kao i vertikalnu rupu od 124 m u visinu kroz koji ide lift ( u izgradnji lifta poginulo je 12 radnika) . Sve je bilo izgrađeno za samo 13 mjeseci, to je bio poklon Hitleru za njegov 50. rođendan.
Nakon razgledavanja Orlovog gnijezda, sjedamo na GS-a i krećemo prema Garmischu.
Evo malog izvještaja iz Garmisha gdje je sve bilo u znaku proslave trideset godina GS BMW modela ;
MOTORRAD DAYS . – INTERNACIONALNI SUSRET VOZAČA BMW-A ODRŽAN U GARMISCH-PARTENKIRCHENU
U Njemačkoj je na 10. fešti BMW-a proslavljena 30. godišnjica premijere njihovog najuspješnijeg modela GS. Splićanin Željan Rakela je također dobio priznanje jer je na R 1200 GS Adventure u tri i pol godine napravio čak 165.000 km
U Garmisch-Partenkirchenu je održan tradicionalna fešta BMW vozača iz cijelog svijeta. Ove je godine proslavljen dvostruki jubilej – riječ je o 10. susretu BMW Motorrad Days, a na njemu je posebno mjesto imao GS, najuspješniji model Bavaraca svih vremena. Naime, prvi je R 80 G/S javnosti predstavljen 1. rujna 1980. godine u francuskom Avignonu, tako da ove godine slavi 30. rođendan (30 Jahre GS).
U Garmischu je na dobro organiziranoj višednevnoj fešti bilo oko 40.000 posjetilaca, uz mnoštvo poznatih osoba iz filmskog i moto svijeta – glumac i zaljubljenik u motore Charlie Boorman, vozačica GS-a na reliju Dakar 1988. godine Jutta Kleinschmidt (pobijedila je 2001. u klasi automobila), pobjednik relija Dakar (na R80 G/S-u), Francuz Hubert Auriol…
Naravno, birali su se pobjednici u nekoliko kategorija. U klasi duge vožnje prvo je mjesto pripalo Heidi Lupko, koja je na svom starom R 80 GS-u Basic u 23 godina prešla čak 525.147 kilometara, što je udaljenost jednaka onoj kada se 13 puta obiđe svijet. Drugi je bio Carlo De Simine u 13 godina prešao 357.405 km, dok je treće mjesto pripalo Danielu Zimmermannu koji je u 8 godina prešao (286.016 km).
Vrijedno internacionalno priznanje dobio je i Splićanin Željan Rakela, predsjednik BMW MK Split. Zbog toga što je na svom BMW-u R 1200 GS Adventure u samo tri i pol godine prevalio 165.000 km, Rakela je u ovoj kategoriji osvojio četvrto mjesto u Garmisch-Partenkirchenu. To je bio razlog da ga intervjuiraju brojni njemački mediji, dok je u službenom glasilu susreta BMW Insider News o njemu izašao veći tekst.
Poznati glumac Charlie Boorman, inače kompanjon još slavnijeg Ewana McGregora na zajedničkim moto avanturama, sam je došao kod našeg Rakele, upoznao se s njim, pričao i čak se slikao na BMW motoru sa splitskim registracijama.
Rakeline avanture na motoru je za vlastitu promidžbu iskoristila i moćna slovenska tvrtka Akrapović jer je s njihovim Evolution auspuhom bez problema prešao 100.000 km. Stoga su ga stavili na svoj veliki plakat na kojem piše – One bike, one adventure, one exhaust – 100.000 km – proof of quality. U prijevodu – jedan motor, jedna avantura, jedan auspuh – 100.000 je dokaz kvalitete.
Tako su Slovenci i jedan Hrvat napravili odličnu reklamu pokazavši svijetu kako njemački motocikl, slovenski auspuh i Splićanin čelične volje u kombinaciji čuda čine…
Najviše ću pamtiti susret sa legendarnim Charlie Boormanom , primijetio je naljepnicu na mom kuferu od motora na kojemu je bilo napisano 3 years / 6 months / 165.000 km. Osim tog podatka su bile i ucrtane rute svih putovanja.
Primijetio je da prodajem DVD svojih putovanja i odlučio kupiti sva tri. Ja sam mu ih želio pokloniti, ali on je bio uporan i onda smo počeli pričati….
Najviše pitanja je postavljao o ruti kroz Pakistan, Indiju i Nepal, ali kad je vidio sliku mog sudara u Sibiri totalno se izbezumio.
” sto si slomio, tko te je prevezao do bolnice, tko ti je motor prebacio, koliko daleko su bila logistička vozila u tom trenutku ? ”
CHARLI je u čudu postavio mnogobrojna pitanja ali je bio u još većem čudu kad je čuo moj odgovor ;
” slomio sam koljeno, taksijem sam išao 600 km do bolnice, logistiku nemam bili smo samo ja i prijatelj i operiran sam nakon 5 dana u svojoj državi 6.000 km dalje od mjesta nesreće ”
Charli me je gledao u čudu pružio mi ruku i rekao ” You are crazy Balkan-men” . Nakon toga je sjeo na moj motor i slikao se, jako sam bio ponosan na to.
Pomislio sam kako sam ga sa oduševljenjem gledao na njegovom popularnom putovanju ” long way round ” i ” long way down” , a sada pričam sa njim, on mi čestita, kupuje moje DVD-ove i slika se na mom motoru tada sam shvatio da sam ipak nešto vrijedno postigao u svijetu moto-avantura.
Oko mog motora je sva tri dana bilo mnoštvo ljudi, koji su stalno slikali moj motor i moju mapu sa rutama i podacima sa kilometrima. Nerijetko su dolazili uglavnom stariji Njemci koji su sa pristojne daljine mjerkali mene i motor i uvijek ista praksa , priđe najhrabriji i zamoli me da dam kontakt da se uvjeri u stanje kilometara na stanju. Kad to vidi onda tek daju ruku i čestitaju.
Ekipa iz Akrapovića je bila prezadovoljna mojim poslom , a ja sam bio također prezadovoljan mojom promocijom, svi DVD-ovi koje sam donio sa sobom iz Splita prodali su se prvi dan u tri sata iako su bili samo na hrvatskom jeziku nije smetalo nikome.
Osim sto sam upoznao Charlia tu su mi prišle i sve bitne osobe u svijetu BMW motora i moto putnika, tako da sam upoznao i vlasnika najjače svjetske kompanije TOURATECH koja se bavi opremanjem motora za extremne avanture HERBET SCHWARZ, a ja sam njihov fan i na mom motoru je sve sto oni imaju u ponudi, Herbetu je to bilo jako drago.
Upoznao sam i legendarnog vozača BMW motora koji je osvajao Paris Dakar, gospodina Hubert Auriol, te svjetskog prvaka u stunt vožnji Chris Pfeiffer , te mnoge druge.
Dao sam mnogo intervjua za razne Njemačke , Engleske i Taljanske novine, radija i televizije.
Nakon mnogih mnogobrojnih ljudi koji su se raspitivali o mojim putovanjima i čestitali na kilometraži na moje iznenađenje došao je i Georg Haglmayer. Bio je sam bez pratnje, prišao mi dao mi ruku čestitao na kilometrima, napravili smo zajedničku fotografiju. Pravili smo se da je sve ok, nisam ga pitao zašto me je ostavio u Turskoj i otišao bez pozdrava. To je bio zadnji put da sam ga vidio , nažalost Georg je ove godine smrtno stradao u Italiji na svom motoru.
Nakon tri dana velikog uspjela i slave Ivana i ja smo odlučili opet se malo provozati da nam guzica vidi puta , ali i da potrošimo novce od DVD-ova, pa smo krenuli prvo za Munchen da posjetimo veliki muzej BMW-a .
Svakome bih ga preporučio da ga posjeti jer tamo možete vidjeti sve motore i automobile ikada proizvedene ali i cijelu povijest BMW-a koja je počela sa avionskim motorima.
Nakon Münchena samo potegli za Luxemburg – Roterdam pa u Amsterdam. U Nizozemskoj sam bio davne 2005. godine tako da za mene nije bilo iznenađenja ali za Ivanu jeste.
Najviše se iznenadila kada sam je doveo u ulicu crvenih fenjera poznata De Wallen ( Red Light Districr ). To je poznata Amsterdamska atrakcija gradskog kvarta prostitutki koje u izlozima nude tijelo za novac. U početku Ivana nije kužila o čemu se radi mislila je da su to dućani gdje se prodaje donja rublja , a da su žene ustvari lutke. Nakon par minuta shvatila je o čemu se radi i bila sva u čudu. Nije mogla vjerovati svojim ocima.
Amsterdam je već svima znana priča o legalnoj prostituciji i coffe shopovima gdje se legalno može pušiti marihuana i jesti kolačići od iste , tu nema neke egzotike koju sam doživio na dosadašnjim avanturama.
Nas domaćin u Amsterdamu je bio Aljoša Drobc, koji je trenirao boks u mom klubu Kickboxing Terminator.
Aljoša već duže vrijeme živi u Amsterdamu tako da smo sa njim prošli čitav Amsterdam, jeli u jako dobrom španjolskom restoranu i posjetili našeg Kaštelanina Radmila Šodu koji ima svoj klub Soda Bodyfit.
Šoda mi je pokazao svoju dvoranu te mi dozvolio da držim fokusare par rundi njegovim članovima kluba. Odradio sam super trening , Nizozemci su bili zadovoljni , a Šoda mi je rekao kako je i on imao isti motor kao i moj, ali su mu ga prije sedmicu dana ukrali ispred kuće. Objasnio mi je kako bas taj model motora nenormalno mnogo kradu i da budem na oprezu, tu noć nisam oka skinuo sa svog GS-a, nisam bas mirno spavao u Amsterdamu.
Pomalo mi je dosadila Nizozemska i Europski đirevi, falila mi je avantura, koju ne mogu bas doživjeti kroz Europu nakon Sibira, Maroca, Pakistana, Irana, Sirije, Jordan itd. Najbliže nečemu takvom sto me može zadovoljiti je 3.500 km daleki Tunis. Ivana i ja smo donijeli odluku idemo za Veneciju, Rim, Napoli, Palermo pa u Tunis .
Ma sve klompe, vjetrenjače, tulipani, coffe shopovi i crveni fenjeri za mene ne mogu se mjeriti sa vožnjom GS-a Romelovom cestom kroz Saharu prolazeći kroz Berberska sela, te vožnja preko velikih slanih jezera. Turističke obilaske dosadne i skupe Europe ćemo ostaviti za penzionerske dane, a sad dok smo mladi i željni avanture pravac Afrika.
Kako smo se tamo proveli pročitajte u sljedeći ponedjeljak.
Željan Rakela