Pisma u Dalmaciji oduvijek je bila sastavni dio života ljudi što je najbolje opisano stihovima – u njoj je radost i lipota, zlatna nota i kapja života… Uz pismu se rađalo, uz pismu se umiralo, radilo se, ljubovalo, tugovalo i slavilo. Nijedna prigoda nije mogla proći bez nje uz pokoju kapljicu vina i domaću spizu. Bez obzira radilo se o okupljanju u konobi, na gradskom trgu ili ulici, dovoljno je bilo da jedan započne i krenulo bi sveopće veselje.
Kako je nekad bilo, tako je i danas. Ljubav prema pismi prisutna je u ljudima od malih nogu. Sve je veći broj mladih koji žele sudjelovati u širenju jednog izvornog oblika dalmatinskog glazbenog izričaja – klapskog pjevanja.
U Splitu se tako na Badnjak na njihovom tradicionalnom mjestu, ispo’ ure, okupljaju klape i svojim notama dotiču ljudska srca i pozivaju ih da im se pridruže. Kao i uvijek, sve krene s nekolicinom entuzijasta kojima se priključuju ostali pa se uskoro nađu okruženi masom željnom druženja i zajedničke pisme. I tako se ovaj uski prostor tada čini još manjim, no u ovom slučaju gužva nikome ne smeta. Guranju i nervozi ovdje mjesta nema. Okupljeni stari i mladi pronalaze zajednički jezik, na trenutak među njima ne postoji razlika i svi dijele ljubav prema tradicionalnim melodijama i tekstovima koji u starijima bude nostalgiju i sjećanja na mlade dane. Neki od njih uživaju u samom slušanju, neki se pridruže pjevanju, a svi skupa, bez razlike, s osmijesima na licima pridonose stvaranju pozitivnog blagdanskog ozračja u gradu. Utjecaj je to pisme koja oplemenjuje i čija svaka nota prožima život dalmatinskih ljudi hraneći njihovu dušu i puneći srca ljepotom.
M. Konstantinović
