Rođen sam 23.4.1990. kao prva beba trogirskog rodilišta rođena u samostalnoj Hrvatskoj.
Dok su moji vršnjaci u vrtiću govorili kako jednog dana žele biti policajci, vatrogasci i vojnici, moja je želja bila postati papa, a kasnije i predsjednik države. Očito me uvijek privlačio taj odgovorni položaj u kojem sam ja taj koji odlučuje o nečem važnom.
Vjerojatno je dio moje obitelji pomislio da pokušavam ostvariti svoj san o papinstvu kada sam upisao Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju. No, ubrzo su shvatili kako to nije točno i kako sam zapravo “ogrezao” u svojoj namjeri da postanem glumac što sam želio još od petog razreda osnovne škole, čemu su u prilog išli raznorazni nastupi po priredbama, školskim blagdanskim i inim zabavnim događanjima.
2009. sam upisao glumu na UMAS-u gdje sam i magistrirao 2014. godine s monodramom “Priče iz Vukovara” koja je moj autorski projekt. U tom studentskom razdoblju sam odigrao nekoliko ozbiljnih kazališnih uloga što je bilo poželjno i odlično iskustvo za mene kao studenta glume. Okušao sam se i pred kamerama. Osim što sam snimio nekoliko studentskih filmova od kojih su neki išli na inozemne filmske festivale, našao sam se i pred kamermanima telenovele “Ruža vjetrova” u kojoj sam odigrao desetak epizoda.
Bez obzira na to iskustvo mene kao studenta, volio bih spomenuti i iskustvo rada na dugometražnom filmu pokojnog redatelja Danijela Marušića “”Bella Biondina” u kojem sam igrao jednu manju govornu ulogu. Film nažalost, zbog spleta okolnosti još nije izašao, a snimao se dok sam bio srednjoškolski prvaš i polaznik dramskog studija splitskog GKM-a.
Svaku ulogu koji sam radio, po tom starom prokušanom glumačkom nauku – tražio sam u sebi. Ako je nisam našao, tražio bih makar dodirne točke. I za mene nema razlike između pozitivnih i negativnih likova. Ja ih sve pravdam jer je to moja umjetnička dužnost, a na publici je hoće li i kako suditi.
Naravno, ne bih sudjelovao u predstavi ili filmu čije se poruke kose s mojim moralnim načelima. To je jednostavno tako.
Posebno mi je drago da sam neke predstave mogao oplemeniti svojim glazbenim umijećem. Inače, sviram bubanj i gitaru.
Imam svoj metal band “Prevail” u kojem već petu godinu zadajem ritam i iza kojega se nalazi studijski EP “First Conflict”, dva spota i popriličan broj svirki.
Znate, izuzetno sam sretan što radim posao koji volim, što spajam razne komponente umjetnosti koji mi, patetično rečeno – daju disati i rasti.
I zahvalan sam dragom Bogu na svakom danu, svakom daru i na svakoj milosti. S Njegove ruke sam sve ovo dobio i jedino sam u Njegovu ruku sve ovo spreman vratiti.
Više u kategoriji: Vijesti čitatelja
Tekst i foto: Petar Eranović
